Telefoni
034 33 58 23
034 33 58 24

Fax
034 33 20 31

pozoristetjv@eunet.rs

Biletarnica
10–12 i 18–20.30
034 33 20 63
063 80 19 36 8
design by TRIANGLON

Google+
YouTube
Blogger
MyOpera
Follow strujajoe on Twitter Twitter
WordPress
GoogleSites
MySpace
FaceBook
WCommons
Wikipedia

PageRank Checker



 
Arhiva

DAN KNJAŽEVSKO-SRPSKOG TEATRA

februar 2012. godine


Na Sretenje Gospodnje, svakog 15. februara, najeminentnijim piscima, glumcima, rediteljima, scenografima, kompozitorima, najstarije srpsko pozorište uručuje Statuetu Joakim Vujić (dodeljuje se za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti Srbije) i Prsten sa likom Joakima Vujića (dodeljuje se za izuzetan doprinos razvoju Teatra i afirmaciji njegovog ugleda u zemlji i inostranstvu). Autor Statuete Joakim Vujić je Nikola Koka Janković, rođen u Kragujevcu 1926. godine, akademski vajar i član SANU, Srpske akademije nauka i umetnosti.
Svečani program pod nazivom U slavu Kragujevca počinje u 20.00 časova na Sceni Joakim Vujić.

Nagrade Teatra
Statueta Joakim Vujić – Vlastimir Đuza Stojiljković
Vlastimir Đuza Stojiljković je jedan od prvih predstavnika moderne glume na srpskim scenama koji svoje umetničko delo bogati već šest decenija originalnim i samosvojnim stilom u brojnim ulogama koje je ostvario na pozorišnim scenama, radiju, televiziji i filmu, kako u Srbiji tako i u inostranstvu. Za svoj rad je dobio naznačajnija priznanja: od Sterijine nagrade do Dobričinog prstena za životno delo. Logičan je bio izbor Knjaževsko-srpskog teatra da ga uvrsti u plejadu dobitnika Statuete Joakim Vujić za doprinos pozorišnom životu Srbije.
Žiri za dodelu Statuete Joakim Vujić: Mirko Babić, Nebojša Bradić, Nada Jurišić, Slavko Mlanović, Snežana Kovačević.
Prsten sa likom Joakima Vujića – Gorica Popović
Gorica Popović je zaslužila Joakimov prsten za sve ono što je godinama nesebično darovala publici Kragujevca i Srbije. Glumica, spisateljica, reditelj, pevačica i mnogo toga još – jedinstvena Gorica Popović, kragujevčanka i prvakinja Ateljea 212.
Godišnje nagrade
Miloš Krstović
je svojim zalaganjem, predanošću i kvalitetom glumačkih ostvarenja u poslednjih par sezona, pa tako i u godini za nama, nesumljivo zadužio poverenjem svoju matičnu kuću.
Godišnjom nagradom Knjaževsko-srpski teatar potvrđuje doprinos ovog glumca kao bitnu komponentu opšteg imidža Knjaževsko-srpskog teatra u pozorišnoj javnosti Srbije. Verujemo da će ovo priznanje Krstovića još čvršće ustoličiti kao jednog od predvodnika mlađe generacije glumaca i jednog od nosilaca repertoara najstarijeg srpskog pozorišta.
Dragoslav Tanasković
Muzika je oduvek bila ravnopravan i neodvojiv segment pozorišnog čina. Ali, scenska muzika koju Dragoslav Tanasković komponuje za predstave naše kuće je i mnogo više od toga. Postala je jedan od zaštitnih znakova predstava Teatra, nešto po čemu ih publika prepoznaje i uživa u njoj isto kao i u igri naših glumaca. Dorastao svim žanrovima i muzičkim pravcima Tanasković je to dokazao i pokazao u predstavama: Klub Novi svetski poredak, Balada pijanisti, Đavo i mala gospođa i Noć u kafani Titanik.
Prsten sa likom Joakima Vujića i Godišnje nagrade dodeljuje Upravni odbor Knjaževsko-srpskog teatra: Zlatan Maksimović, predsednik, Slobodan Pavićević, Petar Veselinović, Branka Cerovina, Nikola Milojević.

2012. U KNJAŽEVSKO-SRPSKOM TEATRU
Godina savremenog dramskog teksta

januar 2012. godine


Početak 2012. godine je u Teatru obeležen izvođenjem predstave Noć u kafani Titanik po tekstu i u režiji Nebojše Bradića, umetničkog direktora Knjaževsko-srpskog teatra.
Ova godina će biti u znaku savremenih dramskih tekstova, od kojih se većina po prvi put izvodi u Srbiji.
Takođe, Knjaževsko-srpski teatar želi da afirmiše dramsko pisanje u Srbiji i da podsticaj mladim autorima konkursom za savremeni domaći tekst. Konkurs će biti raspisan 15. februara na dan Knjaževsko-srpskog teatra a najbolji tekst sa ovog konkursa Teatar će uvrstiti u svoj repertoar.
Lepotica Linejna po tekstu Martina Makdone (Martin McDonagh) u režiji Nemanje Rankovića je prva premijera 24. februara. Martin Makdona je sa ovom crnom komedijom ušao u nominaciju za nagradu Lorens Olivije. Glavne ličnosti, vremešnu majku i kćerku tumače prvakinja pozorišta Nada Jurišić i Marina Stojanović Perić. Ova tragikomedija je mnogo više od odlično napisanog teksta, ona golicavo uvodi u komičnu sigurnost, da bi iznenada suočila gledaoca sa činjenicom da ta vrsta ljudi kojoj se smejemo uopšte nije smešna.
Za sredinu marta je predviđena premijera predstave D. C. Džeksona (D.C. Jackson) Moje bivše, moj bivši u režiji Slađane Kilibarde. U ovoj savremenoj škotskoj komediji koja je nagrađena na festivalu u Edinburgu, ljubav nije dobitak na lutriji, već nešto što se gaji, na čemu se svakodnevno radi. Glavni likovi komedije su tridesetogodišnjaci koji se teško odlučuju da suštinski odrastu i prihvate odgovornost svojih godina i svoje mesto u društvenoj zajednici.
April je predviđen za premijeru komedije Ričarda Bina (Richard Bean) Jedan čovek, dvojica gazda u režiji Nebojše Bradića. Radi se o svojevrsnoj adaptaciji Goldonijeve komedije Sluga dvaju gospodara. Ova komedija je uspešno izvedena na sceni Kraljevskog nacionalnog teatra u Londonu, trenutno se igra na Vest end, posle čega je planiran transfer na Brodvej.
Drama 12 gnevnih ljudi Redžinalda Rouza (Reginald Rose) u režiji Nila Flekmana (Neil Fleckman), gosta iz USA, premijerno će biti predstavljena kragujevačkoj publici u junu ove godine. To je studija ličnosti u procesu sudskog sistema. Priča je o tome da jedan čovek (ili mala grupa ljudi) mogu da naprave promenu, vredna je pomena pogotovu danas. Lako je biti razočaran paljbom činjenica, ponuđenih dokumenata, podrazumevajućih laži – svejedno da li se to događa na sudu ili na izborima. Ali, pronalaženje snage da se sve ovo odgurne u stranu i u okviru ljudskih mogućnosti učini sve ono što se može za boljitak pojedinca i zajednice, osnovna je ideja 12 gnevnih ljudi.
Srpska praizvedba nagrađene drame vodećeg slovenačkog pisca i reditelja Matjaža Zupančića Šoking šoping premijerno će biti izvedena u oktobru. Do kraja godine je planiran rad na nagrađenom tekstu sa konkursa Knjaževsko-srpskog teatra.

PREMIJERA PREDSTAVE NOĆ U KAFANI TITANIK

decembar 2011. godine


Strah je sada za njega mera i izraz svega. Strah je u ovim zemljama posejan kao usev, na vreme, sa planom i dobrim poznavanjem tla i svih uslova, zatim je pažljivo negovan i održavan, i sada je donosio plodove. Strah je ono što pljačka i kolje ovakve kao što je Mento...
Bife Titanik, Ivo Andrić

U godini Ive Andrića, kada obeležavamo 50 godina od dobijanja Nobelove nagrade Ive Andrića i 120 godina rođenja najznačajnijeg autora sa prostora jugoistočne Evrope, akcenat stavljamo na nova dela nastala na osnovu Andrićevih dela, tj. javnost dobija priliku da kroz nove radove sagleda značaj Andrićevog dela – tj, dobija priliku da diskutuje da li je, koliko je i kako je Andrić značajan za Srbiju XXI veka.
Delo Ive Andrića još uvek čeka na svoje prave trenutke na pozorišnoj sceni. Andrićeva proza ima dramske elemente koje je moguće preneti na pozornicu i tako otkriti njene nepoznate dimenzije. U tom pogledu delo Ive Andrića predstavlja trajan izazov za nova dramaturška oblikovanja i scenske interpretacije.
Posle uspešne dramatizacije i inscenacije Proklete avlije reditelj Nebojša Bradić dramaturško-rediteljski obrađuje Andrićevu pripovetku Bife Titanik, koja kroz atmosferu predratnog i ratnog Sarajeva nudi originalan pristup u tretiranju arhetipskog odnosa prognitelj – žrtva.
Produkcijom Noć u kafani Titanik delo Ive Andrića tretiramo kao univerzalnu priču. Noć u kafani Titanik je metafora, nažalost i sinonim, za sudbinu našeg prostora i vremena, delo u koje su događaji od objavljivanja pripovetke učitali sasvim nova i neočekivana značenja, a priča o toleranciji koja jedina može premostiti različitosti govori upravo o onom što nam najviše treba danas.

Nebojša Bradić
NOĆ U KAFANI TITANIK
(po motivima priča Ive Andrića)

Autor teksta i reditelj: Nebojša Bradić
Premijera: 10. decembar 2011. godine

Ne postoji moć van nas samih koja može da nam sudi i da nas kažnjava za ono što činimo. Ne postoji hegelijanski duh istorije koji vodi našu sudbinu – istorija je tek način na koji dišemo, ona broji naše uzdahe. Mi moramo da zamenimo ideju nemilosrdnog marša istorije sa logikom ljudskosti. Mi smo ljudi zbog puke slučajnosti. Ljudskost se ne otkriva, ona se stvara. Mi je stvaramo tako što tragamo za njom. Mi nasledjujemo svoju ljudskost u jednom obliku -jednoj realnosti- a zatim moramo da ponovo stvaramo realnost za naša sopstvena vremena koja se menjaju.
Drama je jedino sredstvo koje um ima kako bi ovo uradio: mi smo dramatična vrsta. Tokom istorije smo se suočavali sa haosom mogućnosti koje stvaramo putem svog sopstvenog nemira. Drama kombinuje taj haos sa urodjenim imperativom da budemo ljudi. Drama stoji na ivici ovog ambisa.
Za ljudskost treba da se borimo. Mi je stvaramo, a to predstavlja neumoljivi teret tragedije. Ukoliko ovu slučajnost pretvorimo u katastrofu, onda naši životi i smrti predstavljaju kazne koje smo propisali samima sebi. Neron je želeo da Rimljani imaju jedan vrat, kako bi mogao da ga preseče jednim udarcem mačem. Posledice kapitalizma su mnogo dalekosežnije, one uništavaju ideju ljudskosti, a samim tim i sredstvo pomoću kojeg stvaramo ljudsku realnost. To bi bilo konačno rešenje kapitalizma, holokaust koji je jednim udarcem uništio čitavo čovečanstvo.

Nebojša Bradić

Bradićeva Noć u kafani Titanik, razrađujući i dopunjavajući postojeće i nove likove, prati upravo spadanje maski kroz fantazmagorični, makabrični ples. On spaja, tako, Andrićeve motive iz ranih, istorijski utemeljenih pripovedaka i kasnijeg opusa koji se bavi stvarnošću prolaznog i prolaznošću stvarnosti njemu savremenog trenutka – mistična, verska predubedjenja i realistično oslikane likove i situacije. Bradić, na taj način, ostvaruje novu, drugačiju strukturu, koja omogućava transfer Andriću karakterističnog nihilizma i pesimizma, egzistencijalne slabosti i nemoći pred sudbinom, opačinom, zapravo – ogoljenim, parališućim strahom pred zlom. Takvo, gotovo ezoterično zlo – pojavljuje se nezvano, uzima obličje Jednog, Nepoznatog – koristi sve ljudske slabosti, mane, očajanja, nedoumice; najzad se - hraneći se tipičnim odustajanjem, predavanjem, pristajanjem, poput lika u paralelnim ogledalima - umnožava do univerzalnog zla, od kakvog niti jedan bog ne pruža zaštitu. 
Maša Stokić

Plakat Fotografija Fotografija
Fotografija Fotografija Fotografija
Pres kliping

NEBOJŠA BRADIĆ U KNJAŽEVSKO-SRPSKOM TEATRU
REŽIRA NOĆ U KAFANI TITANIK

novembar 2011. godine


Nova premijera u Knjaževsko-srpskom teatru planirana je za 10. decembar 2011. godine. Autor teksta Noć u kafani Titanik je Nebojša Bradić koji će ujedno biti i reditelj predstave. Nebojša Bradić je tekst za ovaj pozorišni komad napisao po motivima priča Ive Andrića.

Na konferenciji za štampu održanoj u petak, 4. novembra na Sceni Ljuba Tadić, govorili su Nebojša Bradić, reditelj, Nebojša Vasiljević, član Gradskog veća za investicije i razvoj gradskih resursa i Saša Milenić, predsednik Skupštine Grada Kragujevca, ispred Skupštine grada i Mirko Babić, v. d. direktor Knjaževsko-srpskog teatra.
Za uspešno funkcionisanje pozorišta neophodne su tri stvari: program, odnosno repretoarska politika, ansambl i tehnički uslovi, a ja se nadam da će Mirko Babić svojim velikim glumačkim iskustvom i autoritetom motivisati kragujevačke glumce da daju sve od sebe i budu upošljeni, a ne, zapošljeni na budućim projektima, naglasio je Bradić.
Na svom prvom obraćanju javnosti, od kako je prošle nedelje izabran na mesto vršioca dužnosti direktora Knjaževsko-srpskog teatra glumac Mirko Babić rekao je da je ovo mesto za njega novi izazov, kao i motiv da se ubuduće u našoj kući dosta i dobro radi.
Nebojša Vasiljević, član Gradskog veća za investicije i razvoj grada, najavio je, kao neko ko je ispred gradskih vlasti zadužen da finansijski pokrije sve ambicije vezane za, kako je sam rekao povratak našeg pozorišta na staze stare slave čak tri premijere do Dana teatra, Sretenja Gospodnjeg, 15. februara naredne godine. O kadrovskim rešenjima bez kojih se ne može, kao i o promeni statuta pozorišta koja će omogućiti njihovu realizaciju govorio je Saša Milenić, predsednik Skupštine Grada Kragujevca.

Nebojša Bradić, biografija
Rođen je 3. avgusta 1956. godine u Trsteniku. Diplomirao je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1981. do 1996. radio je kao reditelj, umetnički direktor i upravnik Kruševačkog pozorišta. U sezoni 1996/97. godine bio je upravnik pozorišta Atelje 212. Od 1997. do 1999. upravnik je Narodnog pozorišta u Beogradu. Upravnik je i umetnički direktor Beogradskog dramskog pozorišta od 2000 - 2008. godine. Ministar kulture i informisanja u Vladi Republike Srbije od 7. jula 2008. do 14.marta 2011. Režirao je više 80 predstava u srpskim, hrvatskim, bosanskim i grčkim teatrima, sa posebnim afinitetom za savremenu domaću literaturu i dramatizaciju (Prokleta avlija, Derviš i smrt, Zlatno runo, Koreni, Tvrđava, Poslednja plovidba...). Režirao je opere i mjuzikle. Osnivač je Beogradskog festivala igre i Dunavfesta. Autor je drama: Moj brat (Narodno pozorište Republike Srpske 2010.) i Noć u kafani Titanik (Knjaževsko-srpski teatar, 2011.). Autor je brojnih eseja o pozorištu i literaturi. Profesor je glume na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu. Predstave Nebojše Bradića igrane su u pozorištima bivših jugoslovenskih republika, u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Engleskoj, SAD, Češkoj, Švajcarskoj, Ukrajini, Rusiji, Grčkoj, Albaniji, Turskoj.

Dobitnik je značajnih domaćih i stranih pozorišnih nagrada. Prvi je dobitnik Nagrade Nikola Peca Petrović za najboljeg jugoslovenskog pozorišnog menadžera. Na Susretima pozorišta Srbije Joakim Vujić dobio je devet nagrada za režiju. Nagrađen je Sterijinim nagradama za najbolju savremenu scensku adaptaciju, dramatizaciju i režiju. Dobitnik je nagrada za režiju i dramatizaciju na pozorišnim festivalima u BiH (Brčko, Zenica, Doboj). Dobitnik je nagrada za najbolju režiju na JoakimInterfestu i Međunarodnom festivalu klasike Vršac. Dobitnik je nagrade Prsten sa likom Joakima Vujića za izuzetan doprinos razvoju Knjaževsko-srpskog teatra i afirmaciji njegovog ugleda u zemlji i inostranstvu. U Moskvi je dobio nagradu Zlatni vitez za režiju predstave Zlatno runo Borislava Pekića, u Istanbulu je dobio nagradu za dramatizaciju predstave Derviš i smrt Meše Selimovića.
Fotografija Nebojše Bradića

Fotografija Fotografija
Fotografija Fotografija

JOAKIMINTERFEST

oktobar 2011. godine


Od 7-15. oktobra 2011. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se šesti

JoakimInterFest!

KRUG MASLINOM*

Srž pozorišta je u misteriji koja se zove sadašnji trenutak. Sadašnji trenutak je čudesan. Kao delić slomljenog holograma, njegova prozirnost je varljiva. Kada se ovaj atom vremena rascepi, u njegovoj bezmernoj neznatnosti je ceo svet.
Piter Bruk, Otvorena vrata
Beograd, Klio, 2006.

U vremenu zapitanosti nad smislom ljudskog čina i angažmana u umetnosti, u vremenu sažaljenja i straha, moćnika i žrtvi, bizarnih banalnosti, izneverenih očekivanja i očekivanih ljubavi, u vremenu bez elana i energije, nametnutog haosa, kada su pobune stvar režije, jedne velike globalne nameštaljke (Dejan Mijač), u svetu nemoći i neznanja, kada je sigurno da će Godo zasigurno doći sutra: uvek sutra, ali uvek zasigurno sutra, kada apsurdno ponašanje postaje normalno, susresćemo se na još jednom joakimovskom prazniku pozorišta.
Družićemo se, pre svega, sa izvanrednim piscima, glumcima i rediteljima. Bićemo saučesnici u njihovim uzletima u pokušaju da odgovore na stalno prisutne vibracije iz nevidljivog duhovnog sveta koje često ignorišemo, bićemo saučesnici u kolektivnom postavljanju pitanja kako povezati našu ličnu priču sa spoljnim svetom, sa društvom u celini.
Selektor ovogodišnjeg Festivala pokušao je da, u širokom dijapazonu umetničke raznolikosti, predstavi ona pozorišta i festivalske (ko)produkcije članova NETA mreže, čije su predstave relevantne u regionu kruga maslinom po svojim umetničkim dometima i scenskom izrazu. I ne samo njih. Jer kako u svojoj najnovijoj istoimenoj knjizi reče profesor i reditelj Boro Drašković: Pozornica kruga maslinom danas je, dakle, svako mesto u čijem je središtu čovek, glavna akcija tog pozorišta je bitka za njegovo konačno oslobođenje. Novo pozorište zna svoj put, ono se s pogledom koji je samo danas moguć još jednom vraća na svoj početak, izvornim jezicima u kojima je sačuvano biće svakog naroda, glavnim mitovima i legendama u kojima se zatiče i savremenost, okolnostima koje pripadaju jednom podneblju, ali preko njega i celom čovečanstvu.

Dragan Jakovljević, reditelj
selektor i direktor JoakimInterFesta
*Boro Drašković, Krug maslinom
Novi Sad, Pozorišni muzej Vojvodine, 2011.

Pokrovitelj Festivala je Ministarstvo kulture Republike Srbije i Grad Kragujevac.

Šesti međunarodni pozorišni festival malih scena (6th International Small Scene Theatre Festival) okuplja pozorišne ansamble iz: Makedonije, Rumunije, Bugarske, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Dragan Jakovljević, selektor ššestog JoakimInterFesta, odabrao je jedanaest pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Međunarodnog pozorišnog festivala malih scena. Kabare Da, to su bili dani izvodi se u čast nagrađenih.

Petak, 7. oktobar
19.30 Galerija Joakim
Pozorišni plakat
Autor Slobodan Mašić
Fotografija

Petak, 7. oktobar
20.00 Scena Joakim Vujić
Otvaranje Festivala
Festival otvaraju: Saša Milenić, predsednik Skupštine Grada Kragujevca Fotografija
Blagoj Stefanovski, predsednik NETA mreže Fotografija
Dragan Jakovljević, direktor i selektor JoakimInterFesta.

Četvrtak, 13. oktobar
18.00 Scena Ljuba Tadić
Prateći program
Projekcija jedne epizode TV serijala Moderni izraz u umjetnosti I, PARADOKS O GLUMCU autora Bore Draškovića.
Promocija knjige KRUG MASLINOM, autor Boro Drašković.
Učestvuju: Jovan Ćirilov, Slobodan Pavićević, Mirko Demić, Saša Milenić, Slavko Milanović i autor .

Voditelji susreta sa stvaraocima su Goce Ristovski, Skoplje, Makedonija i Todor Kuzmanov, Skoplje, Makedonija.
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca.
Fotografija
U 20.00 časova 15. oktobra na zatvaranju Festivala svečana dodela nagrada.

WELCOME TO THE JOAKIMINTERFEST

October 2011


From October 7th till October 15th 2011 in Kragujevac
at Knjaževsko-srpski teatar, it will be held the JoakimInterFest! The Sixth International Small Scene Theatre Festival will gather groups from Macedonia, Romania, Bulgaria, Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia.

OLIVE CIRCLE*

The essence of the theatre is in the mystery called present moment. Present moment is marvellous. As a piece of broken hologram, its transparency is deceptive. When this atom of time is split, the world is in its infinite obscurity.
Peter Brook, The Open Door
Belgrade, Clio, 2006.

In a time of questioning over sense of human act and engagement in art, in time of compassion and fear, potentates and victims, bizarre banality, betrayed expectations  and expected love, in a time with no enthusiasm and energy, imposed chaos, when rebellion is a matter of directing, of one big global setup (Dejan Mijac), in  a world of impotence and ignorance, when it is certain that Godot will come tomorrow for sure: always tomorrow, but always tomorrow for sure', when absurd becomes normal,  we will meet on one more Joakim's holiday of theatre.
We will meet excellent writers, actors and directors. We will be accomplices for their ascent in attempt to answer on permanently present vibrations form invisible spiritual world we often ignore, we will be accomplices in a collective asking the question of how to connect our personal story to outer world, with society as a whole.

Selector of this year Festival tried to present, in a wideness of artistic variety, those theatres and festival (co)production members of NETA network, whose plays are relevant in region of olive circle, because of its artistic field and scenic expression. And not only them. As professor and director Boro Draskovic said in his new book: Today, the stage of olive circle, is every place in which centre is man, main action of that theatre is a battle for its final liberation. The new theatre  knows its path, with a view that is possible only in present, it is coming on a beginning, to its fundamental languages where entity of every nation is saved, to its main myths and legends where contemporarity is found, to circumstances which belong to one sky, and over that, to entire mankind.

Dragan Jakovljevic, director
Selector and manager of JoakimInterFest
*Boro Draskovic, Olive circle
Novi Sad, Theatrical Museum of Vojvodina, 2011

Festival Opening
Sasa Milenic, President of the City Assembly Kragujevac Foto
Blagoj Stefanovski, president of NETA Foto
Dragan Jakovljevic, director of Knjazevsko-srpski teatar

The opening ceremony will be on Friday, October 7th, 2011 at 8:00 p.m. Following the opening, the NU Drama Theatre Skopje will perform the play Genocid 21.

Moderators of the creators meeting: Goce Ristovski and Todor Kuzmanov.
Redactor of the printed publications is Zoran Misic, journalist from Kragujevac.
Foto
October 15th, 2011 at 8:00 p.m. The Festival awards.

Fotografija

IVAN VIDOSAVLJEVIĆ OSVOJIO NAGRADU U BUGARSKOJ

maj 2011. godine


Ivan Vidosavljević osvojio Nagradu za najbolju mušku ulogu na Međunarodnom festivalu nove pozorišne akcije NETA, New European Theatre Action, u gradu Vraca u Bugarskoj, gde je učestvovao sa monodramom Dnevnik jednog ludaka po tekstu N. V. Gogolja. Ivanu Vidosavljeviću je ovo treća međunarodna nagrada jer je već osvojio dve nagrade u Rumuniji na Međunarodnom festivalu monodrame Gala Star. Festival je održan u Dramsko lutkarskom pozorištu u periodu od 16-22. maja ove godine, a o nagradama je odlučivao stručni žiri u sledećem sastavu: Nora Makarova iz Rusije (predsednica), Ljiljana Mazova iz Makedonije, Nina Mazur iz Nemačke, Dragana Bošković iz Srbije i Juri Juškevič iz Ukrajine.

Fotografija Fotografija

JOAKIMFEST

maj 2011. godine


Od 7-15. maja 2011. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se osmi

JoakimFest!



Selektor osmog JoakimFesta, gospodin Dragan Jakovljević, reditelj iz Kragujevca, odabrao je sedam pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Festivala najboljih pozorišnih predstava po tekstovima domaćih autora.
U čast nagrađenih izvodi se predstava rađena po tekstu Miloša Crnjanskog SEOBE u režiji Pjer Valter Polica.

Petak, 7. maj
19.30 Galerija Joakim
Otvaranje 7. izložbe pozorišnog plakata profesionalnih pozorišta Srbije, Srpski pozorišni plakat.
Fotografija Fotografija

20.00 Scena Joakim Vujić
Otvaranje Festivala
Pozdravna reč Dragana Jakovljevića, direktora Knjaževsko-srpskog teatra, govor Saše Milenića, narodnog poslanika i predsednika Skupštine Grada Kragujevca, beseda Maje Pelević, dramskog pisca, 8. JoakimFest otvara ministar kulture Predrag Marković.
Fotografija Fotografija Fotografija Fotografija

9. maj
18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija knjige Pozorišni život Zemuna u XIX veku (sa osvrtom na rad Joakima Vujića), autor Milovan Zdravković, Festival monodrame i pantomime Zemun.
Učestvuju: Dragana Bošković, Jovan Ćirilov, Vesna Stanković, Ivan Nikolić i autor.
Fotografija Fotografija

11. maj
18.00 Scena Ljuba Tadić
Predstavljanje Izdavačke delatnosti Narodnog pozorišta u Beogradu
Učestvuju: Željko Hubač, dramaturg Narodnog pozorišta i urednik Izdavačke delatnosti Narodnog pozorišta u Beogradu, Jelica Stevanović, zamenik urednika Izdavačke delatnosti.

13. maj
18.00 Scena Joakim Vujić
Projekcija TV drame Kuhinja Arnolda Veskera u režiji Bore Draškovića.
Promocija knjige Film o filmu, autor Boro Drašković, Pozorišni muzej Vojvodine Novi Sad.
Učestvuju: Jovan Ćirilov, Dragana Bošković, Slavko Milanović, Saša Milenić, Mirko Demić i autor.
19.00 Scena Joakim Vujić
Putujuće Nesanice – predstavljanje biblioteke Književne opštine Vršac (Dušan Matić, Ežen Jonesko, Jovan Ćirilov, Danilo Kiš, Čarls Simić, Mirča Elijade, David Albahari, Draško Ređep, Žan Bodrijar, Boro Drašković...).

Voditelj susreta sa stvaraocima je dragana Bošković, teatrolog iz Beograda. Fotografija
Urednik festivalskog biltena je Zoran Mišić, novinar iz kragujevca. Fotografija

U 20.00 časova 15. maja dodela nagrada i svečano zatvaranje osmog JoakimFesta.

SVETSKI DAN POZORIŠTA

27. mart 2011. godine


Svetski dan pozorišta, koji se obeležava 27. marta, ustanovio je 1961. godine Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda. Ove godine to je Jessica A. Kaahwa (Džesika Kauva) glumica, dramaturg, reditelj i teoretičar iz Ugande.

Jessica A. Kaahwa (Džesika Kauva) je glumica, dramaturg, reditelj i teoretičar iz Ugande. Fulbrightov stipendista, dobitnica je brojnih nagrada i priznanja koje joj omogućuju da nastavi svoja istraživanja u kojima pozorišnim sredstvima pokušava konstruktivno delovati u konfliktnim zonama i u borbi za unapređenje zdravstva.
Džesika Kauva je redovni profesor na Univerzitetu Makerere u Ugandi. 2001. godine je doktorirala na temi iz istorije pozorišta, teorije i kritike na Univerzitetu Mariland u Sjedinjenim američkim državama. Napisala je preko petnaest drama za pozorište, televiziju i radio. Režirala je i glumila u nekoliko svojih drama. Njen rediteljski opus uključuje Kralja Lira Viljema Šekspira i Majku Hrabrost i njenu decu Bertolda Brehta. Govori engleski, francuski, svahili i većinu Bantu jezika.

Pozorište u službi čovečanstva, Jessica A. Kaahwa (Džesika Kauva)
Današnji skup je istinski odraz ogromnog pozorišnog potencijala da pokreće zajednice i premosti sve razlike.
Da li ste ikad pomislili da bi pozorište moglo da bude moćno oružje u borbi za mir i pomirenje? I dok nacije sirom sveta troše ogromne sume novca na mirovne misije u područjima pod žestokim sukobima - pozorištu, kao jednoj od opcija za upravljanje i ublažavanje konflikata, posvećuje se veoma malo pažnje. Kako bi stanovnici majke Zemlje mogli uopšte i da uspostave svetski mir, kad se u tu svrhu koriste instrumenti koji dolaze spolja i izuzetno represivne snage?
Pozorište suptilno prožima ljudsku dusu, ophrvanu strahovima i sumnjama, tako što menja sliku o njoj samoj - i otvara jedan svet raznih mogućnosti za pojedince, samim tim i za zajednicu. Ono može da da smisao dnevnim realnostima, ali istovremeno i predupredi nesigurnu budućnost. Pozorište može da se uključi u političke prilike nekog naroda na jednostavan način. Upravo zato što je sveobuhvatno, pozorište može da bude sredstvo za prevazilaženje prethodno ustanovljenih nesporazuma.
Pozorište je dokazan način zagovaranja i promovisanja ideja koje svi zajedno poštujemo, za koje smo spremni da se borimo, kada se one zloupotrebljavaju. Kako bismo sebi obezbedili mirnu budućnost, moramo početi da koristimo mirna sredstva koja podrazumevaju razumevanje, uvažavanje i prepoznavanje napora koje svako ljudsko biće ulaže u mir. Pozorište je upravo taj univerzalni jezik pomoću kojega možemo da pošaljemo poruke mira i pomirenja.
Aktivnim uključivanjem pojedinaca, pozorište može da privuče mnoge duše koje će srušiti utemeljene predrasude, i time ukaže pojedincu priliku za ponovno rađanje usled novootkrivenih znanja i novog poimanja realnosti. Da bi pozorišna umetnost napredovala, među ostalim oblicima umetnosti, moramo da načinimo odvažni korak napred, tako što ćemo je inkorporirati u svakodnevni zivot, baveći se kritičkim pitanjima konflikta i mira. U sprovođenju društvenih promena i reformi zajednica, pozorište je već zastupljeno u područjima zahvaćenim ratom i među stanovništvom koje pogađaju hronično siromaštvo i bolesti. Sve je više priča sa srećnim krajem, u kojima je pozorište uspelo da mobiliše javnost da izgradi svest o potrebi pomaganja žrtvama koje pate od posleratnih trauma. Kulturne platforme poput Međunarodnog pozorišnog instituta, koje imaju za cilj da konsoliduju mir i prijateljstvo među ljudima, dobra su osnova za to. Iz tih razloga, zaista je krajnje paradoksalno da se u vremenima kao što su naša, ne govori o moći koje ima pozorište i dopušta vladarima oružja i bacačima bombi da održavaju svetski mir. Kako bi sredstva otuđenja uopšte mogla da zamene sredstva mira i pomirenja? Pozivam vas da na ovaj, Svetski dan pozorišta promislite o svemu i da pozorište, kao univerzalni način za dijalog, drustvene promene i reforme, postavite u prvi plan. Pozorište je spontana, ljudska, jeftinija i daleko moćnija alternativa od ogromne količine novca koje trose Ujedinjene nacija za mirovne misije širom sveta.
Iako pozorište nije jedini put u borbi za mir, ono bi svakako trebalo da predstavlja efikasno sredstvo u mirovnim misijama.

SEĆANJE - MILEVA ŽIKIĆ (1922-2011)

19. februar 2011. godine


U Kragujevcu je u četvrtak, 17. februara preminula glumica Mileva Žikić, dugogodišnja prvakinja ansambla drame Knjaževsko-srpskog teatra.
Mileva Žikić rođena je u Kragujevcu 1922. godine, u tadašnjoj Pupinovoj ulici, na Pivari, od oca Milete, radnika u Zastavi i majke Jevrosime, takođe radnice, koji su sem nje imali i sina Jovu.
Profesionalnu karijeru je počela u šabačkom Narodnom pozorištu, u sezoni 1948/49. godine. Prva profesionalna uloga bila joj je rola Nine u Cankarevom Kralju Betajnove. Potom slede uloge Ljubice (Seoska učiteljica), Eve (Put u zločin), Vaske (Zona Zamfirova), Snežane (Snežana i sedam patuljaka)... preko dvadeset uloga za tri godine u Šapcu.
U Šapcu su je zvali, na početku, Mala Nina, a kasnije, po ulozi koja će obeležiti bitan deo njene umetničke karijere - Koštana.
Od 1951. godine stalni je član kragujevačkog pozorišta.
U kragujevačkom pozorištu je debitovala ulogom Olivije u Šekspirovoj Bogojavljenskoj noći.
U teatru je odigrala preko 120 uloga.
U penziju je otišla kao prvakinja drame kragujevačkog pozorišta, tada Teatra Joakim Vujić, ulogom Evrosime u komadu Jugoslovenska antiteza koji je režirao Nenad Ilić.
Od svih uloga, koje je odigrala u dugoj i bogatoj karijeri, sama Mileva Žikić, izdvajala je role u predstavama: Put oko sveta, Naši sinovi, Raskršće, Kamen za pod glavu, Tamni vilajet...
Sem njih, ostvarila je zapažene i nagrađivane role Lukrecije u Makijavelijevoj Mandragoli, Margarete u Strindbergovom Ocu, Dunjke u Ljubav Jarovajoj, Nastasije Ivanovne u Tolstojevom Živom lešu, Presvetove u Samoubici Nikolaja Erdmana, Gospođe Ortanz u Anujevom Ženskom orkestru, Olivije, Frančeske i Bjanke u Šekspirovim komadima Bogojavljenskoj noći, Mera za meru u Otelu, Melaniju u Jegoru Buličovu Maksima Gorkog, Fjoklu Ivanovnu u Gogoljevoj Ženidbi, Anu Andrejevnu u Revizoru, Koštanu u i ustoimenom komadu Borisava Bore Stankovića, Melaniju u Sremčevom komadu Pop Ćira i pop Spira, Kevu u Ivkovoj slavi, Sultanu u Zloj ženi Jovana Popovića Sterije, Stanu u Jakšićevom Stanoju Glavašu, Stanku u Prozivci za večnost Dimitrija Tadića, Anu u Oslobođenju Skoplja Dušana Jovanovića, Ikoniju u Čudu u Šarganu Ljubomira Simovića, Leposavu u Sabirnom centru Dušana Kovačevića, kao i niz uloga u Nušićevim komadima koje su je i proslavile: Jovanku u Protekciji,  Bosu u Opštinskom detetu, Marišku u Mister dolaru, Maricu u Sumnjivom licu, Spirinicu u Narodnom poslaniku, Živku u Gospođi ministarki, Sojku u Dr, Spasićku u Uježu, Sarku u Ožalošćenoj porodici, Micu u Vlasti i Agniju u Pokojniku.
Dobitnik je mnogih profesionalnih nagrada, poput onih na Susretima profesionalnih pozorišta Srbije Joakim Vujić i Udruženja dramskih umetnika Srbije a 2002. godine dobila je nagradu za životno delo Statuetu Joakim Vujić, koja se dodeljuje za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji.
Takođe, Mileva Žikić, dobitnik je mnogih društvenih priznanja za humanitarni rad.
Glumica Mileva Žikić sahranjena je 19. februara na Varoškom groblju u Kragujevcu.

Fotografija Fotografija

DAN KNJAŽEVSKO-SRPSKOG TEATRA

Sretenje Gospodnje, 15. februar 2011. godine


Na Sceni Joakim Vujić 15. februara u 20.00 časova premijerno će biti izvedena predstava Đavo i mala gospođa rađena po tekstu Đorđa Milosavljevića a u režiji Žanka Tomića. Nakon izvođenja predstave svečano se uručuju nagrade koje svake godine na Sretenje dodeljuje Knjaževsko-srpski teatar: Statueta Joakim Vujić i Prsten sa likom Joakima Vujića.



Program proslave Dana Teatra
18.00 časova, Scena Ljuba Tadić
Promocija automonografije Miodraga Tabačkog, dobitnika Statuete Joakim Vujić 2010. godine.
Fotografija
19.30 časova, Galerija Joakim
Otvaranje izložbe scenografija MOJI PROSTORI Miodraga Tabačkog.
Fotografija
20.00 časova, Scena Joakim Vujić
ĐAVO I MALA GOSPOĐA
Pustolovije u više slika i jednom mestu
Autor teksta Đorđe Milosavljević, reditelj Žanko Tomić

Nagrade Teatra
Statueta Joakim Vujić – Boro Drašković, reditelj i profesor
Fotografija Fotografija
Prsten sa likom Joakima VujićaDragan Jakovljević, reditelj, Knjaževsko-srpskog teatra direktor
Fotografija
Godišnje nagrade
Kolektivna nagrada ansamblu predstave Bajka o mrtvoj carevoj kćeri:
Sanja Matejić
Ana Todorović Fotografija
Dušan Stanikić Fotografija
Nenad Vulević Fotografija
Dragica Ilić, garderoberka Fotografija
Pohvale
Nikola Milojević, glumac Fotografija
Marija Vujičić, rekviziter
Zahvalnice
Prizma d.o.o. Kragujevac
Grafostil Kragujevac
SUR Nik - Kepa Kragujevac
Nebojša Novković, autoprevoznik iz Kragujevca

Tamo gde je stao Kontumac, nastavlja se Đavo i mala gospođa - prvo roman, a sada i predstava. Ovo se može shvatiti i doslovno. Kontumac se završava, a Đavo i mala gospođa počinje dolaskom danskog bajkopisca, Hansa Kristijana Andersena u Srbiju.
Ustvari, radeći tokom 2004. na drami Kontumac došao sam do priče o Psoglavom, Jeremiji, bedelusu kragujevačkog liceja, i Jelenki Herbez, nekadašnjoj maloj gospođi knjaza Miloša Obrenovića... Kada sam završio dramu, započeo sam rad na romanu – odatle je proistekla i maločas pomenuta narativna veza između ova dva teksta.
Kao samizdat, roman je u prvom izdanju izašao početkom 2009. godine, a krajem iste godine i u drugom Laguninom izdanju. Od tada je dobio nagradu Isidora Sekulić za najbolju knjigu 2009. godine, i još dva izdanja... a sad izlazi i na scenu Knjaževsko-srpskog teatra, gde je, kako sam napisao, i počeo da nastaje.
Đavo i mala gospođa priča je o dve avanture – jedna je istorijska i tiče se Srbije, druga je lična i tiče se Psoglavog, Jeremije i Jelenke Herbez... Kako je već dobro poznato, avanture nema bez vere u njen srećan rasplet. Stoga je pojava ove priče na pozorišnim daskama Knjaževsko-srpskog teatra za mene srećan rasplet jedne davno započete duhovne avanture.

Đorđe Milosavljević, u Zemunu, 27. januara 2011. godine

Fotografija Fotografija Fotografija Fotografija

DAN POSVEĆEN POZORIŠNOM ŽIVOTU ZEMUNA U XIX VEKU

subota, 27. novembar 2010. godine


CRKVA SVETOG NIKOLE (Zemun) u 9 sati, pomen Jokimu Vujiću, ocu srpskog pozorišta i učitelju škole koja je radila u okviru ove crkve. Parastos služi Njegovo Preosveštenstvo Episkop hvostanski G. Atanasije sa sveštenstvom crkve.
Otkrivanje spomen ploče Joakimu Vujiću je u porti crkve, ploču će otkriti Nebojša Bradić, ministar kulture, dok u svečanom programu učestvuju: Alojz Ujes, profesor, Dragan Jakovljević, direktor Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca, Dragan Jovanović, glumac i hor Nikolajevske crkve.

Fotografija Fotografija Fotografija

JOAKIMINTERFEST

oktobar 2010. godine


Od 7-15. oktobra 2010. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se peti

JoakimInterFest!



PET GODINA JOAKIMINTERFESTA

Proklamujući ideju Kragujevac Teatropolis, Knjaževsko-srpski teatar i Direkcija JoakimFesta inicirali su 2006. godine osnivanje JoakimInterFesta (Međunarodnog pozorišnog festivala malih scena) sa idejom da svake godine predstave neku od esencijalnih pozorišnih vrednosti povezanih pre svega istaživačkom i inovativnom tematikom.
JoakimInterFest se svake godine održava od 7-15. oktobra na scenama Knjaževsko-srpskog teatra i drugim prostorima u Kragujevcu Teatropolisu. Festival je selektivnog tipa i njegov stalni selektor je reditelj Dragan Jakovljević.
Na dosadašnjim festivalima (računajući i ovaj peti koji je pred nama) učestvovali su teatri  iz 19 zemalja (Rusija, SAD, Velika Britanija, Italija, Španija, Danska, Rumunija, Slovačka, Poljska, Bugarska, Slovenija, Hrvatska, Makedonija, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Ukrajina, Kanada) i izvedena je 61 predstava.
Za veoma kratko vreme JoakimInterFest postaje Festival od posebnog značaja za državu Srbiju, a po mišljenju brojnih učesnika iz svetskih pozorišnih centara i jedan od prestižnijih Festivala u centralnoj Evropi.
Pokrovitelji Festivala su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Grad Kragujevac.

Peti međunarodni pozorišni festival malih scena (5th International Small Scene Theatre Festival) okuplja pozorišne ansamble iz: Makedonije, Rumunije, Bugarske, Italije, Ukrajine, Bosne i Hercegovine, Rusije i Srbije. Dragan Jakovljević, selektor petog JoakimInterFesta, odabrao je devet pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Međunarodnog pozorišnog festivala malih scena. Predstava iz Sankt Pterburga (Rusija) izvodi se u čast nagrađenih.

Četvrtak 7. oktobar
19.30 Galerija Joakim
Pet godina JoakimInterFesta
Fotografije u izboru Dragana Vučkovića

Četvrtak 7. oktobar
20.00 Scena Joakim Vujić
Otvaranje Festivala
Festival otvaraju: Boro Drašković (reditelj), Saša Milenić (predsednik Skupštine grada Kragujevca), Dragan Jakovljević (reditelj, Knjaževsko-srpskog teatra direktor).

Ponedeljak, 11. oktobar
18.00 Scena Ljuba Tadić
Prateći program
Promocija knjige RAVNOTEŽA, autor Boro Drašković
Učestvuju: Petru Krdu, Saša Milenić, Dragana Bošković, Slavko Milanović, Mirko Demić i autor.
Fotografija

Voditelji susreta sa stvaraocima su Spasoje Ž. Milovanović (teatrolog) i Marija Soldatović (dramaturg).
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca.
Fotografija
U 20.00 časova 15. oktobra na zatvaranju Festivala svečana dodela nagrada.

WELCOME TO THE JOAKIMINTERFEST

October 2010


From October 7th till October 15th 2010 in Kragujevac
at Knjaževsko-srpski teatar, it will be held the JoakimInterFest! The Fifth International Small Scene Theatre Festival will gather groups from Macedonia, Romania, Bulgaria, Italy, Ukraine, Bosnia and Herzegovina, Russia and Serbia.

Festival Opening
Boro Draskovic, director
Sasa Milenic, President of the City Assembly Kragujevac
Dragan Jakovljevic, director of Knjazevsko-srpski teatar
The opening ceremony will be on Wensday, October 7th, 2010 at 8:00 p.m. Following the opening, the Knjazevsko-srpski teatar will perform the play PIONEERS IN INGOLSTADT.

Moderators of the creators meeting: Spasoje Z. Milovanovic (teatrlologist) and Marija Soldatovic (dramatist).
Redactor of the printed publications is Zoran Misic, journalist from Kragujevac.
Foto
October 15th, 2010 at 8:00 p.m. The Festival awards.

Plakat

YAHOO

PREMIJERA, 1. oktobar 2010. godine


Po motivima Zoološke priče Edvarda Olbija
YAHOO
Reditelj: Miloš Krstović

ULOGE
Piter: Nikola Milojević
Džeri: Mladen Knežević

Dramaturg: Marija Soldatović
Kostimograf: Jelena Janjatović
Scenograf: Miloš Krstović i Milena Vuković
Izbor muzike: Miloš Krstović
Sufler-inspicijent: Gordana Stevović
Majstor svetla: Nikola Manić
Majstor tona: Bogoljub Nikolić

Yahoo je predstava koja se bazira na komadu Edvarda Olbija Zoološka priča Slućajan susret dva čoveka u parku potpuno drugačijih socijalnih i psiholoških osobina dovodi do tragičnog ishoda. Duhovitam mračna i apsurdna, kritički posmatra savremeno doba i oćajnog, otuđenog i izgubljenog čoveka u potrazi za ljubavlju. Predstava o asocijalnom i socijalizovanom čoveku nikada pre Olbija nije imala tako izražen  podtekst pun subverzivne energije i emocija. Zato predstavu posvežujemo Edvardu Olbiju, velikanu američke dramaturgije u ime globalne krize velikih i malih, podela, dominacije i straha.
Marija Soldatović, dramaturg

Edvard Olbi (Edward Albee)
Edvard Olbi jedan je od najvećih pisaca svoje generacije, rođen je u Americi  1928. godine. Kao usvojeno dete, odrastao je u Olbi familiji koja se bavila menadžmentom u vodvilju i bila dobrostojeća. Još od detinjstva upoznaje svet pozorišta i prvu predstavu gleda sa šest godina. Naklonjem umetnosti, rano počinje da se osamostaljuje i traži posao pisca. Posle brojnih pokušaja uzima pisaću mašinu iz Vester Juniona, gde je radio neko vreme radio kao kurir, i dve nedelje piše Zoološku priču 1958. godine. Ovaj prvi Olbijev komad postavljen u Berlinu sledeće godine, postiže veliki uspeh i predstavlja lep ogled i domašaj u okviru teatra apsurda. Posle svog najvećeg uspeha Ko se boji Virdžinije Vulf u brodvejskoj produkciji 1963. godine postaje značajan i uticajan pisac, tako dasve do danas piše, režira i producira, višestruko nagrađivan, zauvek posvećen umetnosti pozorišta u kojoj je postigao izuzetan domet.

Plakat

ART JASMINE REZE NA SCENI JOAKIM VUJIĆ

PREMIJERA, 24. septembar 2010. godine


ULOGE
Serž Đorđe Simić
Ivan Đorđe Đoković
Mark Milomir Rakić

Kostim: Jelena Janjatović
Scenograf: Milivoje Štulović
Muzika:Ljuba Penov
Inspicijent: Rada Jovanović
Svetlo: Nikola Manić
Ton: Ivan Filipović
Rekviziter: Marija Vujičić
Dekor: Marko Nedeljković

Ako sam ja ja, zato što sam ja ja,
i ako si ti ti, zato što si ti ti,
ja sam ja, i ti si ti.
Ako sam naprotiv, ja ja zato što si ti ti,
i ako si ti ti zato što sam ja ja,
onda ja nisam ja, a ti nisi ti.

Jasmina Reza

Karijeru je započela kao glumica. Godine 1987. piše svoju prvu dramu Razgovori posle sahrane za koju je nagrađena Molijerovom nagradom. Za svoju drugu dramu Zima prolazi takođe dobija Molijerovu nagradu 1990. godine, a njena treća drama Neočekivani čovek doživljava brojna uspešna izvođenja u Evropi i Americi.
Godine 1995. godine premijerno je izvedena drama Art i odmah je za nju dobila Molijerovu nagradu. Od tada je doživela brojna izvođenja širom sveta i prevedena je na preko trideset svetskih jezika, dobijajući sve bitnije nagrade u Evropi i svetu.
Jasmina Reza nastavlja da piše i iznenađuje sve svojim dramama, Život X 3 (2000), Španska drama (2004) i Bog pokolja (2006), i romanima. Takođe piše scenarije za film.
Živi i radi u Parizu.

ART - Video klip
Plakat Fotografija
Fotografija Fotografija

SANJI MATEJIĆ DODELJENA NAGRADA NA FESTIVALU U BUGARSKOJ

21. maj 2010. godine


Knjaževsko-srpski teatar je učestvovao na XXI Međunarodnom pozorišnom festivalu malih scena u gradu Vraca, Bugarska.
Festival se država svake godine od 16-21. maja.

Kragujevački Teatar je na Festivalu učestvovao u zvaničnoj konkurenciji za nagrade sa predstavom Nikolaja Koljade Bajka o mrtvoj carevoj kćeri reditelja Boška Dimitrijevića.

Potpisan je i Protokol o saradnji Dramsko lutkarskog teatra iz Vraca, Teatra Al Davila iz Piteštija i Knjaževsko-srpskog teatra. Protokol su u prisustvu gradonačelnika Vraca Kostadina Šahova potpisali Anastas Popdimitrov za teatar iz Vraca, Sebastijan Tudor za teatar iz Piteštija i Dragan Jakovljević za Knjaževsko-srpski teatar.

Na Festivalu su učestvovala pozorišta iz Bugarske, Rusije, Rumunije, Makedonije i Srbije. 21. maja 2010. godine, žiri Međunarodnog pozorišnog festivala malih scena u sastavu, Nora Makarova iz Rusije, Juri Juškevič iz Ukrajine i Kiril Stamenov iz Bugarske, dodelio je Nagradu za najbolju žensku ulogu Sanji Matejić, za ulogu Rime u predstavi Bajka o mrtvoj carevoj kćeri.

Fotografija

JOAKIMFEST

maj 2010. godine


Od 7-15. maja 2010. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se sedmi

JoakimFest!



Selektor sedmog JoakimFesta, gospodin Dragan Jakovljević, reditelj iz Kragujevca, odabrao je osam pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Festivala najboljih pozorišnih predstava po tekstovima domaćih autora.
Monodrama Mirka Babića Kad su cvetale tikve autora Dragoslava Mihailovića izvodi se u čast nagrađenih.

Četvrtak, 6. maj
12.00 Zgrada grada Kragujevca
Ministar kulture u Vladi Republike Srbije Nebojša Bradić i direktor Knjaževsko-srpskog teatra Dragan Jakovljević, potpisali su Protokol o sufinasiranju JoakimInterFesta i Ugovor o finansiranju JoakimFesta.
Potpisivanju Protokola prisustvovali su zamenik gradonačelnika Nebojša Zdravković, predsednik Skupštine grada Saša Milenić, prvak drame kragujevačkog pozorišta glumac Mirko Babić, počasni građanin grada Kragujevca Draško Ređep sa suprugom i publicista i koordinator za poslove u oblasti kulture u Gradskoj upravi Miodrag Stojilović.
Fotografija

Petak, 7. maj
19.00 Galerija Joakim
Otvararanje 6. izložbe pozorišnih plakata profesionalnih pozorišta Srbije, Srpski pozorišni plakat.
Fotografija

20.00 Scena Joakim Vujić
Otvaranje 7. JoakimFesta
Festival otvaraju Milena Marković, dramski pisac iz Beograda i Dragan Jakovljević, reditelj, Knjaževsko-srpskog teatra direktor.

7-15. maj
18.00 Scena Ljuba Tadić
TEATROTEKA
Domaća drama na malom ekranu
U izboru Dragane Bošković, urednice TV Teatra RTS-a.

Voditelji susreta sa stvaraocima su Marija Soldatović, dramaturg iz Kragujevca i Mr Spasoje Ž. Milovanović, teatrolog iz Kruševca. Fotografija Fotografija
Urednik festivalskog biltena je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca. Fotografija

U 20.00 časova 15. maja dodela nagrada i svečano zatvaranje sedmog JoakimFesta.

Fotografija
Fotografija

KRUG DVOJKE – BULEVAR SUMRAKA

mart 2010. godine


Društvo sa neizgrađenim moralnim i estetičkim vrednostima, kao što je naše, promoviše snobizam kao zamenu za stvarni uspeh i ličnu sreću. Generacije i generacije umetnika, naročito glumaca, čame u krugu dvojke čitav svoj vek, ostajući na marginama pozorišne umetnosti, sve iz straha da ih svevideće oko televizije i filmski reditelji na glasu van ovog kruga neće primetiti.

Obilaženje redakcija koje proizvode igrani program, spuštanje do čitanja vremenske prognoze, neuroza koja čini od njih neupotrebljive likove za umetnost, ponižavanje svake vrste, posledica su trauma iz detinjstva naših umetnika, koji priželjkuju mehaniku estrade i veliku gledanost palp programa.
Srećom, ima, iako ne mnogo, i drugačijih primera. Tačno je da su mnoga pozorišta van Beograda osuđena na čamotinju i resavsku školu, igrajući ono što su velegradske zveri već odigrale, demistifikovale I detronizirale.Tada, obično, neko od beogradskih rediteljskih imena (ima ih samo nekoliko, koji se vrte u krug, i vrlo su skupi) uzmu taj tekst i postave ga na scenu teatra u unutrašnjosti (provincija je, smatram, duhovna, a ne geografska karakteristika), preduzimajući, često, postupak koga bi se ovde stideli. Za jevtin uspeh.
Bez nade da će se uskoro nešto na bolje promeniti, jer Ministarstvo kulture i establišment samo trube o demetropolizaciji umetnosti, naročito u predvečerje izbora, glavna lova iz budžeta  ide, naravno, velegradskim slavnim kućama, započinjem ovu priču neveselim uvodom, da bih pomenula umetnika, glumca, stvarnu zvezdu srpskog glumišta, inače poznatog po velikanima, kojih se ne bi, a i nije, stidelo ni evropsko pozorište.
Govorim o Mirku Babiću, danas našem tv licu, popularnom Dragojlu iz gledane tv serije Selo gori, a baba se češlja, Radoša Bajića.
Oni koji ne gledaju predstave Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu, najstarije pozorišne kuće u nas (osnovao ga je Knjaz Miloš, 1835. i postavio Joakima Vujića, oca srpskog teatra, za direktora) ne znaju šta još sve ume i može Mirko Babić. Završivši Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju (danas FDU), Babić se, uprkos molbama ovdašnjih direktora pozorišta, vratio u Kragujevac, i tamo ostao sledećih četrdeset godina svog umetničkog trajanja, igrajući najveći repertoar, radeći sa velikim rediteljima, gostujući u popularnim medijima, zadovoljan, blagorodan, skroman i radan, kao malo koji velikan kod nas.
Pišući Monografiju o Mirku Babiću, koja je sastavni deo Nagrade za životno delo dramskog umetnika, Statuete Joakima Vujića, susrela sam se sa glumačkom karijerom koja je stalno bila u usponu, gde je njeno središte velika uloga Šekspirovog Kralja Lira (snimili smo je, srećom, u Tv teatru), ili Brehtovog Galileja, a njih sledi mnogo, mnogo uloga najrazličitijih žanrova, velikog dijapazona osećanja.
Monografiju o Mirku Babiću promovisaćemo u Galeriji RTS-a, 24. marta, u 12 sati.
Jedan od najpopularnijih likova danas u našem serijskom programima, Mirko Babić, naći će se, nadam se, okružen i okuražen u svojoj (mogućoj) misiji klasićima, Aljošom Vučkovićem, Peđom Stojanovićem, zemljakinjom i prijateljicom iz mladih dana, Goricom Popović, rediteljima Nebojšom Bradićem, Radošem Bajićem, Slavenkom Saletovićem, svojim kolegama iz Selo gori..., najpre sa sestrom bliznakinjom, Ljiljanom Stjepanović, teatrolozima, kritičarima, ljudima koji poštuju i afirmišu njegovo veliko i značajno delo, a pisali su u Monografiji.
A radoznala publika će, iz knjige koju je objavio Knjaževsko-srpski teatar u Kragujevcu, koji znalački i velegradski vodi reditelj Dragan Jakovljević, saznati, sigurna sam, iznenađena, koliko je velikih uloga imao Mirko Babić ne samo u svom matičnom teatru, nego i na drugim srpskim scenama, a onda na filmu, i, naročito, na televiziji, koja ga, jasno je, prati u stopu u njegovom trajanju. U Monografiji su i dva diska, jedan sa snimkom Kralja Lira, drugi sa mnoštvom inserata iz Babićevog glumačkog rada.
Kako je pogrešno verovanje mladih glumaca da je holivudski Sanset bulevar samo u centru Beograda!
Najzad, moram da poručim čitaocima našeg bloga, kao što sam i čitaocima moje knjige o Mirku Babiću, da odavno nisam bila dirnuta nekom dramskom scenom (a pozorište je, ovako, ili onako, čitav moj život) kao onda kada je Predsednik banuo na snimanje tv serije Selo gori, a baba se češlja. Mirko Babić se, kao Dragojlo, pozdravio sa njim, izvinjavajući se što mu smeta, svojom poznatom replikom iz serije. Prisagnut, sa kačketićem na glavi, debelim naočarima, dobrotom, iskrenošću, a sa poznatom ironijom ovog tla, podsetio me je na najveće filmove italijanskog neorealizma, na onaj zrak sunca iz Čuda u Milanu, kada se gomila sirotinje tiska pod njim, da je ugreje i obasja.
Kad je Dragojlo protresao Predsedniku ruku, kao da se cela Srbija, pognuta, izmršavela, obnevidela, a duhovita, pozdravila, izvinjavajući se, s njim.
Treba gledati napred, dragi studenti, glumci, talentovani svete koji čamiš u nekoliko velegradskih kvadratnih kilometara! Talenat se (kao ni ljubav, ni kašalj) ne može sakriti, niti se do slave  dolazi našim posustalim putevima!
Mirko Babić je dokaz da su čuda mogućna, i van svetlosti velegrada.

Dragana Bošković, dramaturg, teatrolog, pozorišni kritičar, dramski pisac, profesor dramaturgije. Urednica TV teatra i drugih dramskih sadržaja u Dramskom programu RTS-a.

SVETSKI DAN POZORIŠTA

27. mart 2010. godine


Svetski dan pozorišta, koji se obeležava 27. marta, ustanovio je 1961.  godine Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda. Ove godine to je Džudi Denč, engleska glumica.

Džudi Denč rođena 9. decembra 1934. u Severnom Jorku u Engleskoj jedna je od najboljih i najpoštovanijih britanskih glumica svih vremena. Studirala je školu drame (Central School of Speech and Drama), a nakon toga igrala na Šekspirovoj sceni nacionalnog teatra. U njenoj dugoj karijeri glumila je u pozorištu, na filmu i televiziji. Godine 1970. dobija orden britanske imperije, a 1988. i kraljevsku titulu Dame.

Dama Džudi Denč (Dame Judith Olivia Judi Dench)
Svetski dan pozorišta je prilika za svetkovinu pozorišta kroz mnoštvo njegovih oblika.
Pozorište je izvor zabave i inspiracija te ima mogućnost ujedinjavanja brojnih različitih kultura i naroda celoga svijeta. Ali pozorište je više od toga i pruža mogućnost obrazovanja i informisanja.
Predstave se održavaju širom sveta, i ne samo u tradicionalnom pozorišnom okruženju.
Pozorište se događa u malom afričkom selu, u podnožju planine u Armeniji, na malom ostrvu u Tihom okeanu. Potreban mu je samo prostor i publika.
Pozorište nas može nasmejati, rasplakati, ali mora nas naterati na razmišljanje i delovanje.
Pozorište nastaje timskim radom. Glumci su oni koje vidimo, ali postoji i veliki broj ljudi koji se ne vide. Oni su jednako važni kao i glumci, a njihove različite stručne veštine omogućuju postavljanje predstave. I oni moraju učestvovati u slavlju i uspehu kome se teži. Svetski dan pozorišta je službeno 27. marta. Ali po mnogo čemu treba svaki dan smatrati danom pozorišta, jer imamo odgovornost nastaviti tradiciju zabavljanja, obrazovanja i prosvećivanja naše publike bez koje ne bismo mogli postojati.

175 GODINA KNJAŽEVSKO-SRPSKOG TEATRA

Dan Teatra, 15. februar 2010. godine


15. februara, na Sretenje Gospodnje,
Knjaževsko–srpski teatar
proslavlja 175 godina od osnivanja.

Vaše Preosveštenstvo, uvaženi gospodine ministre, cenjeni gosti, dragi sugrađani, dame i gospodo!
Na današnji dan, pre ravno 175 godina, u prestonom Kragujevcu, koju stotinu metara odavde, u porti Miloševe crkve, donet je prvi ustav moderne Srbije. Pre toga dana Srbi nisu imali ni ustava, ni ideje o tom temeljnom državno-pravnom aktu, baš kao ni srpsku reč za takvo što. Veliki crkveni i narodni praznik, Sretenje Gospodnje, pokroviteljski je ovom dokumentu darovao ime, Sretenjski ustav, a čin njegovog skupštinskog potvrđivanja dao je povoda izvođenju prve pozorišne predstave, pod upravom Joakima Vujića, oca srpskog pozorišta, tada već u zvaničnoj ulozi direktora Knjaževsko-srpskog teatra, u kojem se i danas okupismo.
Konzervativne sile tadašnje Evrope, Austrija, Rusija i Turska, sve su poduzele da Sretenjski ustav, jedna od najliberalnijih konstrukscija toga doba, bude stavljen van snage, ubrzo po njegovom donošenju. Međutim, duh građanske revolucije koji je on izražavao, njegov napoleonski, reformski, oslobodilački karakter, nikada nije ugušen i ostao je trajni znamen moderne Srbije, do današnjih dana. Od tada  do dana današnjeg, moderno, liberalno, evropsko htenje u Srbiji traži svoje mesto i uobličenje. Tim nagonom vođen, ubrzo, nastaje i jedan novi srpski grad. Miloševom izgradnjom novog konaka, premeštanjem Liceja, Mihajlovim građenjem nove zgrade Teatra, nastaje jedan novi Kragujevac na mestu zvanom Beograd, koji do tada beše tuđ i simbol tuđinske uprave.
U kulturi je poznato da kod nekih stanovnika velikih gradova postoji fenomen stida zbog seljačkog ili provincijskog porekla. Međutim, kada Kragujevac samoinicijativno 2010. godinu proglasi Godinom moderne Srbije u Kragujevcu i samostalno, uz vatromet, narodno veselje i pozorišnu svečanost, proslavlja Dan državnosti Srbije, to nije ni satira ni prekor, sasvim suprotno. Kragujevac time modernoj, evropskoj Srbiji poručuje da nema čega da se stidi. Nema, dame i gospodo, ničega sramotnog u želji da se napreduje i bude savremen. Nijedan se predački zavet i nijedna tradicija time ne napušta i ne izneverava. Upravo je prvi srpski moderni grad Kragujevac zalog i svedok da je modernost jedina živa tradicija Srbije, koja ne bi bila mit i puko predanje.
Zbog toga je Šumadija zavičajna reč koje niko ko razume srpski ne bi smeo da se stidi niti plaši. Šumadija je reč bez koje ne može da ima značenja ni smisla ništa što bi se kazalo svim ostalim rečima savremenog jezika.
Srbijo, koja ne želiš lažnu sigurnost povratka na staro; Srbijo, koja hoćeš da si bolja i hrabrija, čestitam ti tvojih herojskih 175 godina i srećan ti Dan državnosti, na mnogaja ljeta.
Veroljub Stevanović, gradonačelnik Kragujevca Fotografija

Joakimovi dani
U Kragujevcu od 8. februara teku Joakimovi dani koji obuhvataju dešavanja u Teatru u toku meseca februara. Već od 8. februara na repertoaru su Klub Novi svetski poredak, Gospođa Ministarka, Dnevnik jednog ludaka, Bajka o mrtvoj carevoj kćeri, Seobe, Kontumac, Gusari, Pinokio. 15. februara u 18.00 časova na trgu ispred Prve kragujevačke gimnazije održava se koncert Sanje Ilića i Balkanike.
Nedelja, 14. februar, 18.00 časova Scena Ljuba Tadić
– Promocija pozorišne Revije Joakim, uručivanje Godišnjih nagrada i Zahvalnica.
Fotografija
Nedelja, 14. februar, 19.00 časova Otvaranje izložbe u Galeriji Joakim
– Postavka Olge Marković, kustosa Muzeja pozorišne umetnosti Srbije. Izložba obuhvata istorijat Knjaževsko-srpskog teatra, rad i delo Joakima Vujića, dok sa druge strane predstavlja aktuelni trenutak Teatra.
Ponedeljak, 15. februar, 12.00 časova, Zgrada uprave Grada Kragujevca
– Potpisivanje Protokola o saradnji između Dramatično kuklen teatra, Vraca, Bugarska i Knjaževsko-srpskog teatra. Protokol potpisuju direktori pozorišta Anastas Popdimitrov i Dragan Jakovljević.
Fotografija Fotografija
Ponedeljak, 15. februar, 18.00 časova Scena Joakim Vujić
– Promocija Monografije Mirko Babić iz edicije Joakimovi potomci, autora Dragane Bošković, teatrologa iz Beograda.
Fotografija Fotografija
Ponedeljak, 15. februar, 20.00 časova Scena Joakim Vujić
– Sa Scene Joakim Vujić gostima su se obratili gospodin Dragan Jakovljević, direktor Teatra, gospodin Veroljub Stevanović, gradonačelnik Kragujevca i gospodin Nebojša Bradić, ministar za kulturu u Vladi Republike Srbije.
– Predstava Đorđa Milosavljevića Kontumac u režiji Žanka Tomića.
– Svečano uručivanje Godišnje nagrade Teatra, Prstena sa likom Joakima Vujića (dodeljuje se za izuzetan doprinos razvoju Teatra i afirmaciji njegovog ugleda u zemlji i inostranstvu) i Statuete Joakim Vujić (dodeljuje se za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji).

Nagrade Teatra
Statueta Joakim Vujić – Miodrag Tabački, scenograf i kostimograf iz Beograda Fotografija
Prsten sa likom Joakima Vujića – Dragana Bošković, teatrolog iz Beograda Fotografija
Obrazloženje nagrada
Godišnja nagrada – Ivan Vidosavljević, glumac Knjaževsko–srpskog teatra Fotografija

Knjaževsko–srpski teatar Plakat
Nebojša Bradić Nebojša Dugalić
Fotografija Fotografija Fotografija
Pres kliping

KNJAŽEVSKO–SRPSKI TEATAR I JOAKIMINTERFEST U POZORIŠNOJ EVROPI

novembar 2009. godine


Na Generalnoj skupštini Nove evropske pozorišne akcije,
New European Theatre Action, održanoj 17. i 18. oktobra 2009. godine, odlučeno je da festival JoakimInterFest 2010. godine postane novi član ove evropske pozorišne mreže koja ima za cilj promovisanje kulturne saradnje između evropskih zemalja razmenom predstava, umetnika i tehničkog osoblja, podsticanje koprodukcije, obuku stručnjaka i angažovanje u objavljivanju projekata.
Članovi ove pozorišne asocijacije su Ex ponto festival-Kulturno društvo B–51 iz Ljubljane, International festival of Theatre Butrinti 2000 iz Albanije, International Teatre Festival Varna iz Bugarske, Festival Mess Sarajevo iz BiH, Eurokaz Zagreb iz Hrvatske, Međunarodni festival malih scena Rijeka iz Hrvatske, Festival Ohridsko leto iz Makedonije, International Galata Theater Festival iz Turske i Festival Risto Šiškov iz Makedonije.
Pozorišta: Drama Theatre V. F. Komissarzhevskaya, Teatre of Korca, Bulgarian Association of the theatre directors (BATD), Narodno pozorište Sarajevo, Crnogorsko narodno pozorište, Slovensko stalno gledališče Trst, Teatro Metastasio Stabile della Toscana, Slovensko narodno gledališče Maribor, Slovensko narodno gledališče Nova Gorica, Narodno pozorište u Beogradu, Naroden teatar Bitola, Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Beogradsko dramsko pozorište.
Novi članovi od 2010. godine su Festival Teuta–New Ancient Theatre iz Crne Gore, Primorska Summer Festival Koper iz Slovenije, Europe Via the Balkans Theatre Festival iz Rumunije, JoakimInterFest iz Srbije, International Festival of Modern & Contemporary Dance iz Albanije.

U međuvremenu su Knjaževsko–srpski teatar i JoakimInterFest dobili poziv za učlanjenje Teatra i JoakimInterFesta u Međunarodnu pozorišnu mrežu svetskih pozorišta InterAct, World Theatre Network InterAct.
Na Generalnoj skupštini koja je održana 6. i 7. novembra u gradu Leće–Italija, učestvovo je Dragan Jakovljević, direktor Direkcije Festivala JoakimInterFesta i direktor Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca kao i  direktori svetskih pozorišta i festivala iz Poljske, Češke, SAD, Velike Britanije, Makedonije, Albanije, Turske, Litvanije, Bugarske.
U istom periodu organizovana je i proslava Teatra Koreja i predstavljanje novog projekta međunarodnog karaktera Strade Maestre 2009-2010.

Teatar na gostovanjima:
27. novembar, predstava Klub Novi svetski poredak, nagrada za najbolju predstavu na Davila StudioInterFestu u Piteštiju, Rumunija,
22. novembra predstava Pioniri u Ingolštatu izvedena u Ingolštatu, Nemačka.
Knjaževsko-srpski teatar je dobio zvaničan poziv Theatre Kolectiv i Aleksandra Dunđerovića da krajem juna 2010. godine gostuje u Engleskoj (London, Liverpul, Mančester) sa predstavom Klub Novi svetski poredak.

JOAKIM VUJIĆ (1772–1847)

20. novembar 2009. godine

Na današnji dan 1847. godine umro je Joakim Vujić, pisac, prevodilac, učitelj stranih jezika, univerzalni pozorišni stvaralac, direktor Knjažesko–srbskog teatra u Kragujevcu 1835/36. godine.


Rođen 9. septembra 1772. u Baji od roditelja Grigorija i Jevre. Školovao se u Baji, Novom Sadu, Kalači, Ostrogonu i Požunu (Bratislava) gde je izučio prava.
Napisao je Putešestvije po Serbiji, Zemljeopisanije, Početak opisanija srbski manastira kao i 21 dramsko delo, uključujući Kreštalicu, Fernanda i Jariku i Ljubovnaju zavist čerez jedne cipele. Autor je i jedne Francuske gramatike.
Prva teatralna predstavlenija priredio je u Pešti, Baji i Segedinu između 1813. i 1815, a u Zemunu 1823. 24. avgusta 1813. godine, u Rondeli na peštanskoj obali Dunava, na pozornici Mađarskog teatra, Joakim Vujić priređuje prvu svetovnu i građansku pozorišnu predstavu na srpskom jeziku Kreštalica nemačkog spisatelja Augusta Kocebua. Prvu vest o ovoj predstavi prenele su Novine serbske iz carstvujušče Vijene Dimitrija Davidovića.
Na poziv Kneza Miloša u jesen 1834. godine u Krgujevac dolazi Joakim Vujić kao ličnost velikog pozorišnog iskustva i poznavalac obimnog pozorišnog repertoara. Postavljen je za direktora Teatra sa zadatkom da organizuje rad pozorišta.
Knjažesko-srbski teatar smešten je u adaptiranim prostorijama tipografije i imao je binu, lože i parter. Repertoar Teatra činila su uglavnom dela Joakima Vujića, a glumački ansambl, pored Vujića, koji je bio glavni glumac i reditelj, sačinjavali su mladi činovnici i đaci gimnazije. Prve predstave održane su u vreme zasedanja Sretenjske skupštine od 2. do 4. februara 1835. godine, kada su prikazani Vujićevi komadi uz muziku koju je komponovao Jožef Šlezinger. Za tri dana izvedene su četiri predstave: Fernando i Jarika, La Peruz, Bedni stihotvorac i Begunac. Pozorišnu publiku sačinjavali su Knez sa porodicom, činovnici i pozvani gosti, kao i poslanici u vreme skupštinskih zasedanja. Na Sretenje Gospodnje, 15. februara 1835. godine (2. februara, po Julijanskom kalendaru) prikazao je Joakim Vujić svoj pozorišni komad Fernando i Jarika, prema delu Karla Ekartshauzena.
Poslednje godine svoga života Joakim Vujić je proveo u Beogradu u oskudici. Ipak je bio živnuo videći da se u Srbiji sve više utvrđuje pozorište. To mu bejaše poslednja radost.
Umro je 20. novembra (8. novembra po Julijanskom kalendaru) 1847. godine, očekujući prvi povezani primerak svoje nove knjige Irina i Filandar. Joakim Vujić je sahranjen u grobu Sime Milutinovića Sarajlije u blizini crkve Svetog Marka na starom tašmajdanskom groblju u Beogradu.

JOAKIMINTERFEST

oktobar 2009. godine


Od 7-15. oktobra 2009. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se četvrti

JoakimInterFest!



Četvrti međunarodni pozorišni festival malih scena (4th International Small Scene Theatre Festival) okuplja pozorišne ansamble iz: SAD, Engleske, Italije, Rumunije, Hrvatske, Republike Makedonije i Srbije. Na Festivalu učestvuju deset pozorišnih predstava, devet u konkurenciji za nagrade i predstava, koja se izvodi u čast nagrađenih, Deset dana kapetana Postnikova autora Mikaela Brojnštajna, Shelter scena Kragujevac.

Predsednik Skupštine, Saša Milenić je upriličio prijem za učesnike Festivala u zgradi uprave Grada Kragujevca. Prijemu su prisustvovali predstavnici: Serious Play! Theatre, Northampton MA. USA, Theatre Kolectiv, Mančester, Engleska, Teatar Al. Davila, Rumunija, Teatar Rugantino, Hrvatska i član žirija, Anastas Popdimitrov, Bugarska.
Fotografija Fotografija
Fotografija

Sreda 7. oktobar
20.00 Knjaževsko-srpski teatar
Otvaranje Festivala
Slobodan Pavićević, književnik iz Kragujevca
Dragan Jakovljević, selektor Festivala
Fotografija

Festival otvara predstava rađena u produkciji Knjaževsko-srpskog teatra i Theatre Kolectiv
Klub Novi svetski poredak.

Četvrtak, 8. oktobar
19.30 Galerija Joakim
Prateći program
Izložba fotografija Augustine Johan, Bukurešt, Rumunija
POZORIŠTE U RUMUNIJI
Fotografija

Nedelja, 11 oktobar
18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija knjiga Dr Aleksandra Dunđerovića
Theatricality of Robert Lepage (Pozorisni Jezik Robera Lepaža)
Robert Lepage - Routledge Performance Practitioners ( Rober Lepaž - Routlidž Pozoriste Prakse)
Učestvuju: Maša Stokić, teatrolog, glumci Theatre Kolectiv (Engleska) i autor.

Voditelj susreta sa stvaraocima je Slobodan Savić, pozorišni kritičar i pisac iz Beograda.
Fotografija
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca.
Fotografija
U 20.00 časova 15. oktobra na zatvaranju Festivala svečana dodela nagrada.

WELCOME TO THE JOAKIMINTERFEST

October 2009


From October 7th till October 15th 2009 in Kragujevac
at Knjaževsko-srpski teatar, it will be held the JoakimInterFest! The Fourth International Small Scene Theatre Festival will gather groups from United States of America, England, Italy, Romania, Croatia, Republic of Macedonia and Serbia. You will have an opportunity to see nine plays, eight of them in competition for the awards and the play of the Shelter scene from City of Kragujevac Dek tagoj de kapetano Postnikov in the honor of the awarded.

Festival Opening
Slobodan Pavicevic, writer from City of Kragujevac
Dragan Jakovljevic, Festival selector
The opening ceremony will be on Wensday, October 7th, 2009 at 8:00 p.m. Following the opening, the Knjazevsko-srpski teatar and Theatre Kolectiv will perform the play Club The New World Order.

Moderator of the creators meeting is Slobodan Savic, theater critic and writer from Belgrade.
Foto
Director of the printed publications is Zoran Misic, journalist from Kragujevac.
Foto
October 15th, 2009 at 8:00 p.m. The Festival awards.

Fotografija Fotografija
Fotografija Fotografija
Fotografija Fotografija

NEBOJŠA BRADIĆ U KNJAŽEVSKO-SRPSKOM TEATRU

28. septembar 2009. godine


Ministar kulture u Vladi Republike Srbije Nebojša Bradić je u pratnji domaćina Saše Milanića, predsednika Skupštine Grada Kragujevca posetio Spomen park Kragujevački oktobar i Knjaževsko-srpski teatar.
Tom prilikom ministru Bradiću uručeno je pismo o namerama da Knjaževsko-srpski teatar dobije status ustanove od nacionalnog značaja, a pokrenuta je i inicijativa o pitpisivanju protokola o saradnji između Grada Kragujevca i resornog ministarstva.
U 17.00 časova na Sceni Ljuba Tadić Knjaževsko-srpskog teatra održana je konferencija za medije i tom prilikom Nebojša Bradić je istakao sledeće:
Imajući u vidu jubilej pozorišta - 175 godina od osnivanja, značaj koji ima za kulturni život Srbije, inicijativa je na mestu i to će biti predmet našeg zajedničkog bavljenja. To je izvor pozorišnog života u ovom delu Balkana, dokaz kakvo je utemeljenje naše kulture. Tradicija mora da bude dobro uočena i prepoznata uz našu podršku za moguć pravac razvoja. Ministarstvo kulture u prethodnom periodu prepoznalo je institucije i manifestacije u Kragujevcu, kao važne nosioce misije decentralizacije i kroz podršku tim manifestacijama, nastoji da jasno ukaže na smisao decentralizacije, da ima uspešne partnere sa kojima može da razvija nove inicijative. Za nas je područje saradnje jedinstveno, ne postoji razlika između republike, gradova i lokalne vlasti.
Ministarstvo kulture Republike Srbije

Dragan Jakovljević, direktor Knjaževsko-srpskog teatra je pozvao minista Bradića da otvori 4. JoakimInterFest, Međunarodni pozorišni festival malih scena koji se održava u periodu od 7-15. oktobra ove godine.
U 20.00 časova na Sceni Joakim Vujić gospodin Bradić je sa domaćinima prisustvoavo premijernom izvođenju predstave Gordana Mihića Siroti mali hrčki.

Fotografija
Fotografija
Fotografija
Nebojsa Bradić

JOAKIMFEST

maj 2009. godine


Od 7-15. maja 2009. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se šesti

JoakimFest!



Selektor JoakimFesta 2009. godine, gospođa Dragana Bošković, teatrolog iz Beograda, odabrala je osam pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Festivala najboljih pozorišnih predstava Srbije po tekstovima domaćih autora.
Predstava po tekstu Nikolaja Vasiljeviča Gogolja Dnevnik jednog ludaka izvodi se u čast nagrađenih.

NAJSTARIJE SRPSKO POZORIŠTE, KNJAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR PONOVO OTVARA VRATA POKLONICIMA DOBRIH POZORIŠNIH PREDSTAVA PO TEKSTU DOMAĆIH AUTORA. NADAM SE DA ĆE FESTIVAL KOJI JE VAŽAN ZA KRAGUJEVAC, A NOSI IME OSNIVAČA PRVOG SRPSKOG TEATRA JOAKIMA VUJIĆA, USPETI U NAMERI DA OVAJ GRAD POZICIONIRA KAO GRAD POZORIŠTA.
TAKOĐE, NADAM SE I DA ĆETE ISTRAJATI U NAMERI DA NEGOVANJEM IZRAZA KOJI STVARA JOŠ BOLJI FESTIVAL, POKREĆETE NAJAKTUELNIJE TEME VEZANE ZA SUDBINU POZORIŠNOG ŽIVOTA SRBIJE, TRETIRATE TANANE VEZE IZMEĐU DRUŠTVA I TEATRA, KAO I PITANJA POZORIŠNE PRODUKCIJE U SADAŠNJIM USLOVIMA.
7. maja 2009. godine
Srdačno Ministar kulture,
Nebojša Bradić



JOAKIMOVI DANI U KRAGUJEVCU SU FESTIVAL KOJI JE S GODINAMA POSTAO JEDAN OD NAJVAŽNIJIH PROMOTERA DOMAĆE DRAME I POZORIŠTA ZASNOVANOG NA SAVREMENOJ  I KLASIČNOJ DRAMSKOJ KNJIŽEVNOSTI SRPSKOG NARODA.
SA ŽELJOM DA SE VIDIMO SLEDEĆE GODINE ŽELIM KRAGUJEVAČKOM POZORIŠTU I GRAĐANIMA KRAGUJEVCA DA DRAME KOJE IGRAMO NA POZORIŠNIM SCENAMA BUDU ŠTO REĐE U OBIČNOM ŽIVOTU.
7. maja 2009. godine
Dušan Kovačević



Četvrtak, 7. maj
19.00 Galerija Joakim
Otvararanje 5. izložbe pozorišnih plakata profesionalnih pozorišta Srbije, Srpski pozorišni plakat.
Fotografija
20.00  Scena Joakim Vujić
Otvaranje 6. JoakimFesta
Festival otvaraju Saša Milenić, narodni poslanik, predsednik Skupštine Grada Kragujevca i Dragan Jakovljević, direktor Knjaževsko-srpskog teatra.
8. maj, 18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija monografije
Bora Todorović, umetnik spontanosti, autor Dragana Bošković
Učestvuju: Bora Todorović i Dragana Bošković
Fotografija
9. maj, 18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija knjige
Dijalog o festivalima, autor Simon Grabovac
Učestvuju: dr Vesna Krčmar, dr Zoran Đerić, mr Milovan Zdravković
Fotografija Fotografija
11. maj, 18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija monografije
Ljiljana Stjepanović, još jedna kraljica , autor Dragana Bošković
Učestvuju: Ljiljana Stjepanović, Radoš Bajić, Mirko Babić i Dragana Bošković
Fotografija
12. maj, 18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija knjige
Kazališni noćnik, autor Gradimir Gojer
Učestvuje prof. dr Raško Jovanović
Fotografija
13. maj, 18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija knjige i sajta www.stevozigon.rs
Tako je govorio Žigon o umetnosti, koju je priredila Ivana Žigon
Učestuju: Milosav Buca Mirković i Ivana Žigon
Fotografija Fotografija

Voditelj susreta sa stvaraocima je Slobodan Savić, pozorišni kritičar i pisac iz Beograda. Fotografija
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca. Fotografija
Urednica festivalskog biltena je Miška Knežević, novinarka iz Beograda.

U 20.00 časova 15. maja dodela nagrada i svečano zatvaranje šestog JoakimFesta.

Saša Milenić
Dušan Kovačević
Egon Savin
Knjaževsko-srpski teatar

DNEVNIK JEDNOG LUDAKA NA FESTIVALU GALA STAR

16. april 2009. godine


Četvrti Međunarodni festival monodrame One Man Show Gala Star se održava od 10–16. aprila u Bakau, Rumunija. Domaćin Festivala je Teatrul Bacovia. Na Festivalu je u takmičarskoj konkurenciji učestvovalo osam predstava iz sledećih zemalja: Rumunije, Srbije, Moldavije i Japana.

Selektori Festivala:
Carmen Stanciu, teatrolog,
Gabriel Dutu, glumac, direktor Gala Star Festivala,
Dan-Marius Zarafescu, teatrolog, šef Umetničkog odseka za pozorišnu
delatnost pri Ministarstvu kulture Rumunije.

Stručni žiri:
Ludmila Patlanjoglu, pozorišni kritičar, Rumunija,
Tamara Buciuceanu, glumica, Rumunija,
Carmen Mihalache, pozorišna kritičarka, Rumunija,
Anne Tracy, glumica, SAD,
Emil Boroghina, glumac, direktor Međunarodnog pozorišnog festivala Šekspir, Krajova, Rumunija.
Nagrada za najbolju predstavu Gala Star,
Nagrada za najboljeg glumca One Man Show,
Nagrada za najbolju glumicu One Woman Show.

Žiri maldih Štefan Jordake:
Nagrada za najboljeg glumca Štefan Jordake,
Nagrada za najbolju glumicu Štefan Jordake.

Knjaževsko–srpski teatar je učestovao na Festivalu sa monodramom N. V. Gogolja Dnevnik jednog ludaka u izvođenju Ivana Vidosavljevića.

Ivan Vidosavljević je osvojio dve nagrade.
Odlukom stručnog žirija dodeljena mu je nagrada za najboljeg glumca, One Man Show.
Odlukom žirija mladih dodeljena mu je nagrada za najboljeg glumca, Štefan Jordake.

SVETSKI DAN POZORIŠTA

27. mart 2009. godine


Svetski dan pozorišta, koji se obeležava 27. marta, ustanovio je 1961. Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda.
Čitanje poruke Augusta Boala 27. marta u 20 časova na
Sceni Joakim Vujić pre početka predstave Branislava Nušića Gospođa Ministarka.

Mi smo nesposobni videti jer smo navikli jedva pogledati.
Augusto Boal
autor Poruke povodom Međunarodnog dana pozorišta 2009.

Rođen u Rio de Ženeiru 1931. godine. Početkom sedamdesetih, zbog političkih razloga, proteran je iz Brazila. Tokom izgnanstva u Argentini, Peruu i Francuskoj razvija igre, vežbe i tehnike Pozorišta potlačenih, Theatre of the Oppressed. Vrativši se u Brazil, razvija tehniku Pravnog pozorišta kao primer participativne demokratije. Autor je dramskih dela i teoretskih tekstova koji su prevedeni na tridesetak jezika. Dobitnik je UNESCO-ve medalje Pablo Picasso 1994. godine, nagrade za životno delo američkog Udruženja pozorišta u visokom školstvu 1997. godine i holandske nagrade Princa Clausa za 2007. godinu. Nominovan je za Nobelovu nagradu za mir 2008. godine.
Pozorište potlačenih uključuje sledeće tehnike: Forum teatar, Pozorište novina, Pravno pozorište, Nevidljivo pozorište, Policajac u glavi i Duga želja.
Forum teatar,
na scenu iznosi određeni problem, konflikt, situaciju iz realnog života učesnika. Problem se odigra na sceni u nerešivoj formi i onda se poziva publika da ponudi svoja rešenja za razrešavanje konflikta. Forum teatar aktivno uključuje i glumce i publiku i na taj način pomaže da se razume problem iz mnogo različitih perspektiva. To je dobra priprema za ljude ili decu da preuzmu akciju u realnim životnim situacijama.
Pravno pozorište,
je oblik obrazovanja članova jednog društva kroz Forum teatar. Cilj ovog procesa je izgradnja društva i rešavanje problema. Kroz poistovećivanje i istraživanje važnih socijalnih problema, Pravno pozorište olakšava proces stvaranja zakona i politike zasnovane na građanskim vrednostima. Korišćenjem pozorišta u kojem se problem rešava aktivnim učešćem građana stvara se sredina u kojoj oni smišljaju, pronalaze i preispituju moguća rešenja problema sa kojima se suočavaju. Ova tehnika je veoma uzbudljiva jer se ljudima koji nisu uključeni u donošenje političkih odluka ovde pruža prilika da budu sastavni deo političkog tela. Prvi je ovu tehniku koristio Augusto Boal u svom Centru za pozorište potlačenih u Brazilu.
Ujedinjene nacije proglasile su Forum teatar zvaničnim sredstvom za socijalne promene.

Augusto Boal, poruka povodom Svetskog dana pozorišta

KNJAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR

Dan Teatra, 15. februar 2009. godine


15. februara, na Sretenje Gospodnje,
Knjaževsko–srpski teatar
proslavlja 174 godina od osnivanja.



Program proslave Dana Teatra
14. februar, 18 časova Scena Ljuba Tadić
– Promocija prve knjige iz edicije Premijera, Marilujze Flajser Pioniri u Ingolštatu.
Fotografija
– Promocija dvobroja pozorišne revije Joakim, urednik Zoran Mišić.
– Dodela Godišnjih nagrada opštem sektoru.
– Dodela Zahvalnica.
Nedelja, 15. februar
12 časova, Svečani salon ZGRADE UPRAVE GRADA
Potpisivanje Protokola o saradnji između Narodnog pozorišta Sarajevo i Knjaževsko–srpskog teatra.
Fotografija
18 časova, Scena Joakim Vujić
Lako pero Radojevo, promocija prvog toma sabranih dela Radoja Domanovića.
Fotografija
19 časova, Galerija Joakim
Izložba pozorišnog plakata autora Branka Dursuma, Narodno pozorište Sarajevo.
Fotografija
20 časova, Scena Joakim Vujić
– Dodela Statuete Joakim Vujić i Prstena sa likom Joakima Vujića.
– Premijera predstave Marilujze Flajser Pioniri u Ingolštatu u režiji Ivane Vujić.

Obeležavanju Dana Teatra i Sretenjskog praznika prisustvovali su:
Nebojša Bradić, ministar kulture Republike Srbije,
Veroljub Stevanović, gradonačelnik Grada Kragujevca,
Saša Milenić, predsednik Skupštine Grada Kragujevca,
Amira Arifović Haris, otpravnica poslova ambasde BiH,
Gabrijel Engert, ministar kulture Ingolštata, Nemačka,
Direktor Sebastian Tudor i predstavnici Teatra Al Davila, Pitešti, Rumunija,
Florin Tekau, potpredsednik Regije Arđeš, Rumunija,
Predstavnici Gete instituta,
Predstavnici Sterijinog pozorja iz Novog Sada,
Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo,
Anastas Pop Dimitrov, ispred Dramatično-kuklen teatra iz Vraca, Bugarska,
Biljana Vujović, direktor Narodnog pozorišta iz Niša,
Zoran Stamatović direktor i Nemanja Ranković umetnički direktor Narodnog pozorišta iz Užica,
Slobodan Aleksić, glumac Narodnog pozorišta iz Pirota,
Vladimir Lazić, reditelj iz Beograda.

Dodela nagrada Teatra
Statueta Joakim VujićMirko Babić
Obrazloženje stručnog žirijaFotografija
Prsten sa likom Joakima Vujića Sebastian Tudor, direktor Teatra Al Davila
Fotografija

Od strane Direkcije JoakimFesta, zlatnim palaketama nagrađeni su gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović i predsednik Skupštine grada Kragujevca Saša Milenić za nesebičnu pomoć, razumevanje i doprinos organizovanju JoakimFesta i Međunarodnog pozorišnog festivala malih scena, JoakimInterFesta.

Godišnje nagrade
Marina Perić Stojanović
Ivan Vidosavljević
Isidora Rajković
Svetlana Borković
Danijela Milenković
Svetlana Milenković Nedeljković
Snežana Nedeljković
Snežana Ristić
Nadica Ognjanovć
Diplome
Dragan Stokić
Aleksandar Milojević
Milić Jovanović
Vladan Živković
Zahvalnice
JKP Vodovod i kanalizacija
Takovo osiguranje
Dom omladine
Zoran Mišić

Pres kliping
Fotografija
Nebojša Bradić, ministar kulture Republike Srbije
Nebojša Bradić, ministar kulture Republike Srbije

JOAKIMINTERFEST

oktobar 2008. godine


Od 7-15. oktobra 2008. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se treći

JoakimInterFest!


Treći međunarodni pozorišni festival malih scena (3rd International Small Scene Theatre Festival) okuplja pozorišne ansamble iz: Poljske, Rumunije, Bugarske, Republike Srpske, Slovenije i Srbije. Na Festivalu učestvuju devet pozorišnih predstava, osam u konkurenciji za nagrade i predstava Kot jaz, autorski projekat Lare Jankovič u koprodukciji Kulturnog društva B-51 (Festival Exponto), u čast nagrađenih.

Utorak 7. oktobar
19.00 Galerija Joakim
Linda Graham - Edinburgh Fringe Festival - Izložba fotografija, autor Mr Milovan Zdravković, izložbu otvara Miodrag Tabački
Fotografija
19.50  Vatromet
20.00  Scena Joakim Vujić
Otvaranje Festivala
Vidosav Stevanović, književnik
Saša Milenić, predsednik Skupštine Grada Kragujevca
Dragan Jakovljević, selektor Festivala
Fotografija
Festival otvara predstava Knjaževsko-srpskog teatra Teza/Thesis
Džeri Djuks, Pol Mid, Dejvid Parnel; reditelj Dan Tudor.

Subota, 11. oktobar
18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija: Rečnik osnovnih pozorišnih pojmova, Mr Milovan Zdravković, teatrolog
Učestvuju: Jovan Ćirilov, teatrolog; Zoran T. Jovanović, teatrolog; Vesna Stanković, glumica Jugoslovenskog dramskog pozorišta; Gojko Baletić, glumac Narodnog pozorišta u Beogradu; Milan Arnaut, izdavač KIZ Altera; Dragan Jakovljević, reditelj, direktor Festivala.
Fotografija

Utorak, 14 oktobar
Gost Festivala, poljski konzul, Aleksandar Kečko prisustvovao izvođenju predstave Knut Hamsuna Glad reditelja Jozefa Markockog - Teatr Formy, Poljska.
Fotografija

Voditelj susreta sa stvaraocima je Slobodan Savić, pozorišni kritičar i pisac iz Beograda.
Fotografija
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca.
Fotografija
U 20.00 časova 15. oktobra na zatvaranju Festivala svečana dodela nagrada.

Ministarstvo kulture Republike Srbije
100 Dana kulture, Beograd, 20.10.2008.
Podrška projektima od nacionalnog značaja: BITEF, BEMUS, BELEF, OKTOBARSKI SALON, JOAKIMINTERFEST, NIŠVIL, Filmski festivali u Subotici, Nišu, Vrnjačkoj Banji.


WELCOME TO THE JOAKIMINTERFEST

October 2008


From October 7th till October 15th 2008 in Kragujevac
at Knjaževsko-srpski teatar, it will be held the JoakimInterFest!

The Third International Small Scene Theatre Festival will gather groups from Poland, Romania, Bulgaria, Slovenia, Republic of Srpska and Serbia. You will have an opportunity to see nine plays, eight of them in competition for the awards and the play of the Lara Jankovic&Culture association B-51 (Festival Exponto) Kot jaz in the honor of the awarded.

Festival Open
Vidosav Stevanovic, writer
Sasa Milenic, President of the City Assembly of Kragujevac City
Dragan Jakovljevic, Festival selector
The opening ceremony will be on Tuesday, October 7th, 2008 at 8:00 p.m. Following the opening, the Knjazevsko-srpski teatar Kragujevac will perform the play Thesis, writtens by Gerry Dukes, Paul Meade, David Parnell; directed by Dan Tudor.

Moderator of the creators meeting is Slobodan Savic, theater critic and writer from Belgrade.
Director of the printed publications is Zoran Misic, journalist from Kragujevac.

October 15th, 2008 at 8:00 p.m. The Festival awards.

Fotografija
Fotografija
Fotografija
Fotografija

JOAKIMFEST

maj 2008. godine


Od 7-15. maja 2008. godine u Kragujevcu,
Knjaževsko-srpskom teatru,
održava se peti

JoakimFest!



Selektor JoakimFesta 2008. godine, gospođa Dragana Bošković, teatrolog iz Beograda, odabrala je sedam pozorišnih predstava koje će biti na repertoaru Festivala najboljih pozorišnih predstava Srbije po tekstovima domaćih autora.
Prateći program: Narodno pozorište iz Mostara, BiH; Narodno pozorište iz Bukurešta, Rumunija; Narodno pozorište iz Sarajeva, BiH.

Sreda, 7. maj
19.00 Galerija Joakim
Otvararanje 4. izložbe pozorišnih plakata profesionalnih pozorišta Srbije.
19.45  Vatromet
20.00  Scena Joakim Vujić
Otvaranje Festivala
Festival otvara predstava Narodnog pozorišta iz Bukurešta, Rumunija,
Vasile Alecsandri Sanziana si Pepelea, reditelj Dan Tudor.

Sreda, 14. maj
18.00 Scena Ljuba Tadić
Promocija monografije Biljana Srbljanović - porodične i druge priče
(dobitnica Statuete Joakim Vujić) autora Slobodana Savića.
Fotografija Fotografija
Epistola Slobodanu Saviću
Biljana Srbljanović - porodične i druge priče
Pres kliping

Voditelj susreta sa stvaraocima je Slobodan Savić, pozorišni kritičar i pisac iz Beograda.
Fotografija
Urednik štampanih publikacija je Zoran Mišić, novinar iz Kragujevca. Fotografija

U 20.00 časova 15. maja dodela nagrada i svečano zatvaranje petog JoakimFesta.


Fotografija
Fotografija
Fotografija
Fotografija
Fotografija

SVETSKI DAN POZORIŠTA

27. mart 2008. godine


Svetski dan pozorišta, koji se obeležava 27. marta, ustanovio je 1961. Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda.
Čitanje poruke Robera Lepaža 27. marta u 20 časova na
Sceni Joakim Vujić pre početka predstave Teza/Thesis.

Međunarodna poruka povodom Svetskog dana pozorišta
27. mart 2008.
Postoji više pretpostavki o korenima pozorišta, a mene najviše dotiče ona u formi bajke:
Jedne noći, nekada davno, u jednom kamenolomu okupi se oko vatre grupa ljudi kako bi se ogrejala i pričala priče. Jedan od njih iznenada ustane i upotrebi vlastitu senku da bi ilustrovao svoju priču. I prikaže, pomoću svetlosti plamena, na zidovima kamenoloma osobe većim no što su u prirodi. Zadivljeni, ostali prepoznaše i snažnog i slabog, i ugnjetača i ugnjetenog, i boga i smrtnika.
Danas je svetlost projektora zamenila vatru inicijalne radosti, a scenska mašinerija zidove kamenoloma. Uz dužno poštovanje prema nekim puritancima,  ova bajka nas podseća da je tehnologija u samim korenima pozorišta i ne treba da bude shvaćena kao pretnja, već kao element sjedinjenja.
Opstanak pozorišne umetnosti zavisi od njene sposobnosti da se iznova rodi uvodeći nova sredstva i nove jezike. U suprotnom, zar bi pozorište moglo da nastavi da svedoči o velikim ulogama svoje epohe i poboljša razumevanje među ljudima, ako ono samo ne pokaže otvorenost? Kako bi pozorište moglo da bude ponosno što nudi rešenje problema netolerancije, isključivosti i rasizma, ako bi se u praksi opiralo svakolikim ukrštajima i integracijama.
Da bi prikazao svet u potpunoj složenosti, umetnik mora da uvede nove oblike i ideje, da ima poverenja u inteligenciju gledaoca koji je sposoban da raspozna obris čovečanstva u neprestanoj igri svetlosti i senke.
Istina je da čovek može i da se opeče ako se previše igra vatrom, ali postoji i mogućnost da se prosvetli i zasija.
Rober LEPAŽ
U Kvebeku,  dana 17. februara 2008.

Rober Lepaž (Robert Lepage)
autor Poruke povodom Međunarodnog dana pozorišta 2008.
Svestrana pozorišna ličnost, Rober Lepaž s podjednakim umećem bavi se pozorišnom i filmskom režijom, scenografijom, dramskim pisanjem, glumom.
Poznat i priznat u krugovima međunarodne kritike, stvara i postavlja na scenu originalna dela koja nadilaze okvire klasične scenske realizacije, primenjujući nove tehnologije. Inspiraciju crpi iz savremene istorije, a njegovo delo, moderno i neobično, probija sve barijere...
Rođen je 1957. godine u Kvebeku. Veoma rano ispoljava strast za geografiju, a privučen svim oblicima umetnosti, posebno se interesuje za pozorište. Sa sedamnaest godina upisuje Konzervatorijum dramskih umetnosti u Kvebeku. Po povratku sa staža u Parizu (1978) učestvuje u mnogim projektima kao glumac, autor i reditelj. Dve godine kasnije, priključuje se teatru Repere.
Godine 1984. režira komad Kruženja (Circulations),koji se igra po celoj Kanadi i dobija nagradu za najbolju kanadsku produkciju na Četrnaest dana međunarodnog pozorišta u Kvebeku (Quinzaine internationale de théatre de Québec). Naredne godine režira predstavu Trilogija o zmajevima koja mu donosi svetsku popularnost. Slede Vinci (1986), Poligraf (Polygraphe, 1987)i Tektonske ploče (Les Plaques tectoniques, 1988).Godine1988.osniva kompaniju za profesionalni menadžment, Robert Lepage inc.
Od 1989. do 1993. godine je umetnički direktor Francuskog pozorišta pri Nacionalnom centru umetnosti u Otavi. Nastavlja umetnički rad postavljajući Igle i opijum (Les Aiguilles et l'opium), Koriolan, Magbet, Oluja i San letnje noći. Ovaj komad mu omogućava da postane prvi Severnoamerikanac koji režira Šekspira u Kraljevskom nacionalnom pozorištu u Londonu.
Godina 1994. važna je etapa u njegovoj karijeri, jer osniva kompaniju za multidisciplinarno stvaralaštvo, Projekat Ex Machina,čiji je i umetnički direktor. Slede Sedam struja reke Ota (Les Sept Branches de la riviere Ota), San letnje noći, Helsinger. Iste godine oprobao se i na filmu. Piše scenario i režira film Ispovedaonica (Le Confessionnal),koji je 1995. prikazan na Četrnaest dana reditelja kanskog filma (Quinzaine des Réalisateurs du Festival de Cannes).
Opus Robera Lepaža krunisan je brojnim priznanjima. Odlikovan je Medaljom oficira nacionalnog reda Kvebeka. Francuska mu dodeljuje Orden Legije časti 2002. Nagradu Hans Kristijan Andersen dobija 2004. za poseban doprinos afirmacije dela Hansa Kristijana Andersena u svetu. Francusko-kanadski institut dodeljuje mu nagradu  Samuel-de-Champlain za doprinos francuskoj kulturi i nagradu Stanislavski za doprinos međunarodnom pozorištu za izvrsne  produkcije Trilogija o zmajevima, Sedam struja reke Ota i Opera Ulični svirači. Godine 2007. dodeljena mu je prestižna Evropska pozorišna nagrada, čiji su prethodni laureati  Arijana Mnuškin i Bob Vilson.

KNJAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR

mart 2008. godine


Ansambl Knjaževsko-srpskog teatra gostuje u Foči, 21. marta u 19.30 časova, predstavom Čudo po Joakimu Radoslava Zlatana Dorića.

Festival komedije Mostarska liska je pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru 1991. godine. Inicijator Festivala je bio režiser Ahmet Obradović. Prvi festival održan je od 11-17. maja 1991. godine. Zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini Festival se nije održavao sve do 2004. kada je obnovljen na inicijativu glumca mostarskog Narodnog pozorišta Šerifa Aljića, danas direktora Narodnog pozorišta iz Mostara.
U okviru Festivala dodjeljuju se nagrade Velika liska i Mala liska.
Čudo po Joakimu Radoslava Zlatana Dorića učestvuje u zvaničnoj konkurenciji za nagrade Šestog internacionalnog festivala Mostarska liska 2008 koji se održava od 20-29. marta 2008. godine u Mostaru.
23. mart 2008. (nedjelja) u 19.30 časova, dvorana Narodnog  pozorišta Mostar
ČUDO PO JOAKIMU, autor Radoslav Zlatan Dorić, reditelj Slavenko Saletović,
Knjaževsko-srpski teatar.

Malu mostarsku lisku, nagradu za glumca večeri, dobio je glumac Aleksandar Mihailović za ulogu Oca Lazara u predstavi ČUDO PO JOAKIMU Radoslava Zlatana Dorića u režiji Slavenka Saletovića.

Pres kliping

KNJAŽEVSKO-SRPSKI TEATAR

15. februar 2008. godine


Istorijske prilike i potrebe učinile su da se jedna kasaba pretvori u centar iz koga se upravlja ustaničkom Srbijom. Knjaz Miloš je bio nosilac tih državotvornih misli i ideja. U Kragujevcu je proradila topolivnica i knjaževska kancelarija. Pečatane su prve novine u Srbiji. Joakim Vujić osnovao je prvi teatar u Srbiji. Odjeknuki su zvuci Šlezingerovog muzičkog orkestra. Osnovan je Licej i Vojna škola. U Kragujevcu je donet i Sretenjski, Davidovićev Ustav u koji su unete najznačajnije evropske vrednosti.
Velika sreća za Srbiju je bila pojava jednog srčanog vladaoca. Knjaz Miloš je umeo i da nastupi, ali i da odstupi. Državnički mudar spoznavao je vreme i poredak stvari, ne samo u svojoj zemlji i narodu, nego i u Evropi. Spoznavao je odnose među velikim silama i prilagođavao se njima i tako je sam oblikovao svoje misli i zapovedao njima u ostvarivanju ciljeva ustanka. Zato je Miloš mogao da se od silnika preobrati u državnika smernog i razumnog. Kao guja je krivudao kroz kamenjare prilika i neprilika. Ne piše Slobodan Jovanović slučajno o Knjazu Milošu kao prototipu Makijavelijevog Vladaoca. Jovanović je kod srpskog Knjaza izuzetno cenio neposredni doživljaj stvarnosti. U istinu Knjaz je sagledavao jasne procese odnosa snaga i nepomućeno odmeravao sopstveni položaj u sklopu Evropskih prilika i neprilika. Jovanović za Knjaza Miloša kaže da je bio dorastao položaju u kom nije smeo biti isti: morao se čas udvarati, a čas pretiti, čas poviti, a čas uspraviti. Državnički mudar, Knjaz Miloš se služio i lukavstvom i snagom. U bojevima je bio junak prvog reda, u diplomatiji je bio kadar da dugo podnosi tegobe da dugo podnosi tegobe i vreba priliku da zada udarac kojim ostvaruje svoj cilj. Tvorca Srpske države ovim osobinama i sposobnostima naučio je sam život, ustaničke borbe i želje za vaskrsom Srpske države, ali može se sa sigurnošću reći da je srpskog Knjaza izbrusila njegova Šumadija. Šumadija je stvarala Miloša, ali je i Miloš pomogao Šumadiji da se sretne i upozna sa sobom na sreću svekolikog Srpstva.
Danko Popović

Program proslave Dana Teatra
14. februar
Scena Ljuba Tadić
18.00
- promocija Zbornika radova o Joakimu Vujiću
Fotografija
- promocija novog dvobroja pozorišne revije Joakim
- dodeljivanje Godišnjih nagrada i zahvalnica
- izveštaj o radu u 2007. godini
Scena Joakim Vujić
20.00
Pretpremijera predstave Konak u Kragujevcu Danka Popovića u režiji Vladimira Lazića.
15. februar
12.00
Potpisivanje protokola o saradnji u svečanom salonu zgrade Uprave Grada Kragujevca - Kragujevac Teatropolis i Herceg Novi, Grad festivala.
Fotografija
Fotografija
18.00
Scena Joakim Vujić
Povratak u zavičaj promocija prvog kola sabranih dela Vidosava Stevanovića
Fotografija
Galerija Joakim
19.30
Scena iza scena izložba digitalnih slika Milivoja Miše Štulovića.
Fotografija

19.50
Vatromet
Fotografija
20.00
Scena Joakim Vujić
Premijera predstave Konak u Kragujevcu Danka Popovića u režiji Vladimira Lazića.
Proslavi upriličenoj povodom 190 godine od proglašenja Kragujevca za prvu prestonicu moderne Srbije i 173 godine od osnivanja Teatra u Kragujevcu prisustvovali su gradonačelnik Grada Kragujevca gospodin Veroljub Stevanović i Episkop šumadijski gospodin Jovan.
Fotografija
Fotografija

Dodela nagrada Teatra
Statueta Joakim Vujić - Narodno pozorište iz Niša
Prsten sa likom Joakima Vujića - Nebojša Bradić, reditelj, direktor Beogradskog dramskog pozorišta
Obrazloženja dodele nagrada
Fotografija Fotografija

Godišnje nagrade
Mirko Babić
Aleksandar Milojević
Jelena Jovanović
Dekoraterska služba
Mirjana Vujanić
Zoran Miljković
Diplome
Čedomir Štajn
Sanja Matejić
Milivoje Štulović
Zahvalnice
Ljubiša Obradović glavni i odgovorni urednik  JP RTK
Miodrag Stojilović novinar i publicista
Jasmina Miljojković novinar kulturne rubruke INTV
Dom učenika Artem
TP KVIN doo
Knjaz Miloš a.d., Aranđelovac
JKP Parking servis
Zastava automobili
Pres kliping

KONAK U KRAGUJEVCU

Danko Popović Konak u Kragujevcu
Režija: Vladimir Lazić
















Beleška o piscu
DANKO POPOVIĆ je rođen 1928. god. u Aranđelovcu. Osnovnu školu i gimnaziju završio u rodnom mestu, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Objavio je knjige Svečanosti i Kukurek i kost, romane Čarapići, Kuća Lukića, Gospodari, Konak u Kragujevcu, Knjiga o Milutinu, Svinjski ujed, Udovice. Široku popularnost stekao je 1985. god. Knjigom o Milutinu, koja je ispričana jezikom običnog srpskog seljaka o čijem životu svedoči. Objavljivao je i esejistiku i publicistiku Vreme laži, Događanja i priviđenja, Nespokojni, Seobe stare i nove, Božuri i trnje.
Autor je više scenarija i drame Čaj od lipovog drveta, kao i TV-drame Karađorđeva smrt, radio drama i mnogih novinskih članaka.
Živi i radi u Beogradu.
Marija Soldatović

VLADIMIR LAZIĆ, reditelj KONAKA U KRAGUJEVCU, diplomirao režiju na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Dimitrija Đurkovića i Slavenka Saletovića.
Ostvario je oko 90 pozorišnih režija, 3 TV serije i oko 200 različitih scenskih inscenacija. Dobitnik 20 priznanja za režiju.
Predstavom Klaustrofobična komedija Dušana Kovačevića prvi put se predstavio Kragujevcu 1988.

ŽELJKO MIJANOVIĆ (1960, Vrbas), filmski i TV scenarista, dramski pisac i pesnik. Široj publici poznat je po scenarijima za igrane filmove od kojih je najgledaniji TRI KARTE ZA HOLIVUD (Centar Film, 1993, režija: Božidar Nikolić), TV filmu POSLEDNJI DOČEK (RTS, 2002, režija: Srđan Golubović) i pozorišnim komadima: CRNOGORSKA VEZA (SKC, 1994, režija: Slobodan Ćustić), POMOZI MI (Narodno Pozorište Beograd, 1995, režija: Vladimir Lazić), VITORIO JES BIO MALI ALI JE BIO DOBAR ČOVEK (Pozorište Slavija, 2005, režija: Slavenko Saletović) MAESTRO (Pozorište Slavija, 2007, režija: Slavenko Saletović)...  Član je Udruženja Filmskih Umetnika Srbije. Nagrađivan je. Živi i radi u Beogradu.
Spremajući se da uzbudljivo i intrigantno štivo pretočim u dramski tekst, setio sam se onih teoretičara koji tvrde da je najbolje poći od sinipsisa koji se sastoji iz svega jedne rečenice iz koje se, kao iz nekog DNK uzorka, može (re)konstruisati njegov celokupni habitus, njegova tema i suština, njegov raison d'etre... Tu rečenicu pronašao sam u Popovićevom romanu. Na jednom mestu on kaže: Miloš zna da sa Vukom unosi klicu sopstvenog uništenja, ali on isto tako zna da bez tog uništenja za Srbiju nema budućnosti.
Tiranin koji sumnja u vlastiti metod, razapet između lične samovolje i iskušenja koje mu nameće istorija! Vladar koji zna da se, prihvatajući pismenost i knjižestvo, opredeljuje za svoje buduće neprijatelje! Čovek u kome sazreva uverenje da svoj narod može izvesti iz mraka samo tako što će ukinuti sebe! Nije li to ljudska drama dostojna pozorišnih dasaka?
Željko Mijanović, dramaturg
Fotografija
Fotografija
Fotografija
Fotografija

Međunarodni festival malih scena DavilaInterFest

Pitesti, Rumunija - novembar 2007. godine


Nikolaj Koljada: Bajka o mrtvoj carevoj kćeri
Režija: Boško Dimitrijević


Nagrade Sanji Matejić i Teatru Na Internacionalnom festivalu malih scena u Piteštiju, kragujevčanima pripale dve nagrade.
Kragujevački Knjaževsko-srpski teatar učestvovao je u Rumuniji na 11. internacionalnom festivalu malih scena, StudioInterFest 2007, koji se od 9-15. novembra održavao u gradu Piteštiju. U konkurenciji dvanaest pozorišnih kuća iz Rumunije, Grčke i Srbije, kragujevačkom pozorištu, koje je na Maloj sceni Teatra Al. Davila nastupilo sa predstavom Bajka o mrtvoj carevoj kćeri po tekstu Nikolaja Koljade i u režiji Boška Dimitrijevića, pripale su dve nagrade.
Sam Knjaževsko-srpski teatar dobio je nagradu za promovisanje interkulturalnog dijaloga i za izuzetan doprinos u razvoju i učvršćivanju kulturne saradnje između Knjaževsko-srpskog teatra iz Kragujevca i Teatra Al. Davila iz Piteštija, dok je kragujevačka glumica Sanja Matejić, uprkos jezičkoj barijeri (predstava nije bila titlovana) dobila nagradu publike za sjajno tumačenje lika Rime u Koljadinom komadu.
Inače, piteštanski festival malih scena, održava se od 1983. godine (sa prekidima) na maloj sceni njihovog pozorišta Studio 125. Od prošle godine je postao internacionalan, i to baš učešćem kragujevačkog Teatra.
Z. M.

Balkan teatar fest, Dimitrovgrad
19. novembra Knjaževsko-srpski teatar učestvovao na Festivalu u Dimitrovgradu (predstava J. S. Popovića Laža i paralaža reditelja Dragana Jakovljevića). Nagrada za glumca večeri dodeljena Sanji Matejić za ulogu Jelice.
Pres kliping

23. novembra Knjaževsko-srpski teatar učestvovao na XIII Festivalu pozorišnih predstava za decu FESTIĆ (Carlo Collodi Pinokio reditelja Dušana Bajina). Nagrada za kostim dodeljena Jeleni Jovanović.
Pres kliping

NA URANKU
premijera najstarije srpske opere

30. oktobar 2007. godine


Na Velikoj sceni Teatra, Sceni Joakim Vujić, 30. oktobra u okviru OKTOX-a izvedena je premijera opere Stanislava Biničkog Na uranku po libretu Branislava Nušića, i kao što je očekivano izazvala ogromno interesovanje kragujevačke publike večito gladne ovakvih dešavanja.
Na uranku Stanislava Biničkog, čija je praizvedba bila davne 1903. godine, prva je prava opera kod nas. Od tada pa sve do 1941. godine često je bila na repertoaru.
Binički je u svoje vreme bio poznati srpski kompozitor, dirigent i pedagog. Smatran je najvećim predstavnikom srpske klasične škole. Prva muzička znanja stekao je kod Stevana Mokranjca i Josifa Marinkovića, pevajući u horu Obilić. Bio je horovođa mnogih pevačkih društava i dirigent Narodnog pozorišta, gde je 1920. godine i osnovao Operu. Njegovo najpoznatije delo je upravo opera Na uranku u jednom činu.
Inače, režiju kragujevačkog Uranka potpisuje Dejan Miladinović, a solisti su Nataša Jović, mecosopran, Violeta Pančetović - Radaković, sopran, Vuk Matić, bariton i Vojislav Spasić, tenor. Dejan Miladinović je jedan od najaktivnijih operskih reditelja u nas. Od pre dve godine je direktor opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. S druge strane, Nataša Jović je prvakinja opere Narodnog pozorišta. U svojoj matičnoj kući ostvarila je niz uloga kao što su uloge Azućene u operi Trubadur, Ulrike u operi Bal pod maskama, Fenane u Nabuku.
Na kraju bitno je istaći da je ova opera poklon primadone Radmile Bakočević Kragujevcu.

Plakat Plakat iz 1908. godine
Fotografija Fotografija
Fotografija Fotografija Fotografija